Splićanka je kupila ruševno imanje pored Trogira i u njemu stvorila rajski vrt, posjetili smo ga i oduševili se. ‘Nisam tip koji će sidit i čekat, meštri su pilali, ja sam već kopala...‘

Znate ono kada puževi navale u velikom broju, pa se bace na vaše muke i trude, i gdje god prođu za sobom ostavljaju tragove ratnog pohoda.

E, imamo rješenje i za taj problem, i nisu ni pesticidi, ma nisu ni plastične čaše napunjene pivom, nego jedna najobičnija žaba krastača. Jer gdje god ona dođe, tu malih napasnika više nema. Doduše ona se često i sama naseli, bez poziva, birajući lijepe, čiste, uredne vrtove.

Jedna takva je tako jednog dana prošlog ljeta stigla u vrt obiteljske vile u zaleđu Trogira, a vlasnica mu je Splićanka, koja je kupila staro, načeto, ruševno imanje što je u tom trenutku moglo probuditi nadu samo vječnom optimistu.

Došli su radnici, krenula je obnova stare kuće, pilao se, brusio kamen, a ona se u svom tom metežu uhvatila kosine na kojoj je z...