Špajza vam je ‘brlog‘ i ništa ne možete naći? Lako je, ovako će napokon sve biti na svom mjestu i ‘picikato‘

Koliko smo puta stajali pred otvorenom špajzom i pomicali vrećice, kutije i staklenke pokušavajući pronaći ono za što smo sigurni da smo kupili? Negdje iza brašna trebala bi biti riža, među konzervama možda još jedna tuna, a prašak za pecivo redovito pronađemo tek nakon što kupimo novi.

U svakodnevnoj žurbi stvari odlažemo na prvo slobodno mjesto, zalihe se gomilaju, otvorena pakiranja nestaju iza novih, a na dnu police ostaju proizvodi kojima se više nitko ne sjeća roka trajanja. Špajza je zato jedna od onih prostorija koje vrlo lako izmaknu kontroli. Dobra organizacija ne znači da mora izgledati poput savršeno usklađenih primjera s društvenih mreža. Važno je da u nekoliko sekundi možemo vidjeti što imamo, što uskoro treba potrošiti i što doista trebamo kupiti. A najbolji je početak pomalo radikalan: sve mora van.

Sve izvaditi i pregledati

Pokušaj organiziranja jedne police dok su ostale pune najčešće završi samo premještanjem nereda. Zato iz špajze treba izvaditi baš sve - hranu, boce, košare, male kućanske aparate i predmete koji su se ondje s vremenom slučajno našli.

Namirnice možemo podijeliti na one koje redovito koristimo, neotvorene zalihe, otvorena pakiranja, proizvode koje treba što prije potrošiti te ono čemu više nije mjesto u kuhinji. Posebno valja pregledati vrećice brašna, riže, tjestenine, pahuljica i orašastih plodova te provjeriti rokove trajanja i moguće tragove vlage ili nametnika.

Sve što je ispravno, ali znamo da nećemo koristiti, možemo na vrijeme darovati. Prije kupnje novih kutija i organizatora najprije treba odlučiti što nam je zaista potrebno.

Čišćenje prije vraćanja stvari

Kada su police prazne, treba ih dobro usisati ili pomesti, posebno rubove i kutove u kojima se skupljaju mrvice. Nakon brisanja moraju se potpuno osušiti prije vraćanja hrane. To je prilika da provjerimo ima li tragova kondenzacije, curenja ili plijesni. Špajza bi trebala biti suha, prozračna i zaštićena od izravne sunčeve svjetlosti.

Dok je prazna, korisno je izmjeriti širinu, visinu i dubinu polica. Tako ćemo izbjeći kupnju košara koje ne stanu ili posuda zbog kojih se vrata poslije ne mogu zatvoriti.

Podjela na jednostavne zone

Proizvode je praktičnije rasporediti prema tome kada i za što ih koristimo, a ne samo prema veličini pakiranja. Jedna zona može sadržavati sve za doručak - pahuljice, namaze, med, kavu i čaj. U drugoj mogu zajedno stajati tjestenina, riža, palenta, mahunarke, umaci i konzerve. Posebno se mogu odvojiti proizvodi za pečenje, začini, napitci i grickalice.

Dobro je odvojiti svakodnevnu zalihu od pričuve. Rezervna pakiranja mogu stajati u jednoj jasno označenoj košari, iz koje ih prebacujemo na glavnu policu kada potrošimo prethodno pakiranje. Vrijedi ostaviti i manju košaru s oznakom "prvo potrošiti”. U nju ćemo staviti otvorene namirnice, proizvode s kraćim rokom i sve ono što već neko vrijeme zaobilazimo.

Najčešće korišteno u visini očiju

Namirnice koje koristimo svakodnevno ili nekoliko puta tjedno najbolje je smjestiti između struka i visine očiju. Kada su kava, ulje, pahuljice, tjestenina i osnovni začini nadohvat ruke, lakše ih je uzeti, ali i vratiti na njihovo mjesto. Na niže police trebaju ići teži predmeti poput boca, većih staklenki, paketa konzervi i manjih kućanskih aparata. Hranu ipak nije dobro držati izravno na podu, kako bi bila zaštićena od prašine, prolijevanja ili mogućeg prodora vode. Gornje police najbolje su za lagane stvari koje rijetko koristimo: kalupe za blagdanske kolače, prazne posude, papirnate ubruse ili zalihe laganih pakiranja.

Organizatori trebaju pomagati

Kutije, košare i staklenke korisne su samo ako rješavaju konkretan problem. Ako sitna pakiranja padaju i nestaju iza većih, pomoći će košara. Za proizvode u dubokom kutu praktičan je okretni pladanj, a za boce i veća pakiranja izvlačne košare.

Prozirni spremnici omogućuju da odmah vidimo koliko je proizvoda ostalo, dok neprozirne kutije zahtijevaju jasne oznake. Posude za brašno, šećer, rižu i pahuljice trebaju se dobro zatvarati i biti namijenjene čuvanju hrane.

Ipak, ne treba presipati baš sve iz originalnih pakiranja. Proizvod koji rijetko koristimo ili je već u praktičnom pakiranju može ostati u izvornoj ambalaži. Ako ga presipamo, treba sačuvati podatke o roku trajanja, načinu pripreme i alergenima.

Novo iza staroga

Jedno od najjednostavnijih pravila glasi: ono što prije treba potrošiti ide naprijed, a novokupljena pakiranja iza njega. Tako ćemo starije zalihe iskoristiti prije novih i smanjiti nepotrebno bacanje hrane.

Prije odlaska u trgovinu dovoljno je kratko pogledati police. Tako nećemo ponovno kupiti ono čega već imamo dovoljno samo zato što je skriveno u stražnjem redu.

Dodatni prostor može se dobiti i na unutarnjoj strani vrata, postavljanjem plitkog organizatora za vrećice, začine, folije i manja pakiranja. Vrlo duboke police lakše ćemo koristiti uz pomoć izvlačnih košara.

Red koji se može održavati

Najbolji sustav nije onaj koji najljepše izgleda na fotografiji, nego onaj koji možemo održavati i kada smo u žurbi. Zato zone trebaju biti jednostavne i razumljive svim ukućanima. Oznaka "tjestenina i riža” često je korisnija od deset sitnih kategorija koje će pratiti samo osoba koja ih je osmislila.

Jednom tjedno dovoljno je vratiti zalutale proizvode na njihovo mjesto, a povremeno pregledati košaru "prvo potrošiti”, obrisati mrvice i provjeriti otvorena pakiranja.

Dobro organizirana špajza ne mora biti velika, skupa ni savršeno fotogenična. Dovoljno je da bez dugog čeprkanja pronađemo brašno, znamo koliko konzervi imamo i prvo potrošimo ono što je najdulje na polici. Tada nestaje i ono poznato pitanje: "Znam da sam to kupila, ali gdje sam ga stavila?”