Savršen prostor za stanovanje: stan kao palača u splitskoj 'palači Dešković'

Da, da, ovaj savršeni stambeni prostor smjestio se u prekrasnoj crvenoj zgradi na zapadnom dijelu Rive i službeno poznatoj kao \'palača Dešković\'. Nalazi se na njenom zadnjem katu, dom je jednog mladog splitskog bračnog para i okupljalište njihovih brojnih prijatelja koji uživaju u nesvakidašnjem interijeru. Kuću u neorenesansnom stilu, inače i bitno urbanističko obilježje, 1858. godine sagradio je splitski gradonačelnik Bajamonti. A specifična je, između ostalog, i po tome što radi svojevrsnu barijeru između Rive i rahle pučke arhitekture na istočnoj padini Marjana.

- S obzirom na to da je zgrada kroz razdoblja imala različite namjene i korisnike, i ovom je stanu od 130 kvadrata, koji je prethodni vlasnik koristio kao uredski prostor s manjim prostorijama i niskim stropom, bila potrebna temeljna rekonstrukcija. No ono što je stanu dalo završni touch i pretvorilo se u jednu od njegovih ključnih točaka bilo je otkriće kontura nekada postojeće trifore koja je većim dijelom bila zatvorena. Slučajno smo je našli tijekom procesa renoviranja – kaže iznimno talentirani mladi splitski arhitekt Tomislav Alujević, iz Arhitektonskog biroa 'Aalto', kojeg javnost već poznaje po smjelim, intrigantnim, posve drukčijim arhitektonskim rješenjima.



Pokazalo se to na trifori, tipu trodijelnog prozorskog otvora, koju je nekoć jedan od bivših stanara ovog prostora zatvorio, odnosno zazidao njezin veći dio. Vjerojatno je to napravio zbog potrebe za smanjenjem svjetla, ili kao način borbe protiv hladnoće. No konture nisu promakle vještom Tomislavovom oku koji je, otkrivši to blago, za jedan od prvih zadataka stavio njezino oslobađanje, otvaranje svjetlu, suncu, stvaranju pogleda koji obara svakog posjetitelja. - U tom zazidanom dijelu pronašli smo nacrte i staru narudžbenicu stolarije iz 1896. te potpis meštra na prozorskoj klupčici. Na taj je način ostavio jedan malen ali zanimljiv trag svojega rada i vremena. I upravo su ti materijalni dokazi bili osnova za dobivanje suglasnosti za otvaranje trifore, koja se pružala kroz dvije etaže i stvarala veliku ostakljenu površinu s pogledom na more. To je i rezultiralo stvaranjem dvoetažnog dnevnog boravka povezanog prozirnom staklenom galerijom – kaže Tomislav.

E sada polako, vratimo se na galeriju. Trifora je otvorila prostor, uvjetovala je i skidanje plafona iznad kojeg se nalazilo potkrovlje. Dobila se tako velika, prostrana cjelina s najvišom visinskom točkom od šest metara. Rezultiralo je to još jednom genijalnom idejom, dizajniranjem prozirne, staklene galerije, bazirane na teškim ali elegantnim čeličnim nosačima. To je bio jedan od zahtjevnijih dijelova posla, kaže Tomislav, pojašnjavajući kako je najveći problem bio zapravo postaviti ih u stan. S obzirom na to da se nisu mogli prenijeti dizalicom, trebalo ih je variti unutar samog prostora.

Na njih je potom postavljeno 16 modula, svaki težine oko 300 kilograma, koji su stvorili galerijski raster napravljen od sigurnosnog duplog lameliranog kaljenog stakla. Ako stan može imati srce, onda je upravo ova konstrukcija njegova pretklijetka. Tomislav otkriva kako ga jako raduje kada vidi koliko je ona zaživjela među prijateljima obitelji, koji za vrijeme druženja sjednu na njen rub, pa s visine promatraju ono što se događa na donjoj etaži.

- Dnevni prostor je projektiran kao jedinstvena cjelina blagovaonice, kuhinje, dnevnog boravka i radnog prostora uz otvoreni pogled na grad i more. A, ako je galerija pretklijetka, onda je dugi šank njegova klijetka. U funkciji je poveznice kuhinje i dnevnog boravka, u svom sastavu ima vinoteku, te je upravo on glavni generator zbivanja i druženja. Zanimljiva je i jedna od spavaćih soba koja je inače povezana s dnevnim boravkom velikom staklenom stijenkom, što i iz kreveta kroz triforu omogućava uživanje u pogledu na more – kaže Tomislav.

Posebna je pažnja usmjerena na odabir materijala. Šank je tako obložen pločama Kerlita i, kao i sav ostali namještaj, rađen je po mjeri. Pažnju, posebice u večernjim i noćnim satima, privlači i zanimljiva indirektna difuzna rasvjeta, usmjerena prema plafonu obrađenom posebnom metodom bojenja. Riječ je o specifičnoj tehnici nanošenja boje za koju treba baš ruka pravog meštra. Strop dnevnog boravka tako postaje iznimno zanimljiva dekoracija, kada se po njoj u noćnim satima prospe difuzno svjetlo smješteno unutar rubova. I o detaljima vezanim uz uređenje mogli bismo podosta pričati, o spoju modernog i antiknog, crno–bijelim uvijek zanimljivim podnim pločicama i raskošnim detaljima s patinom, u koje se savršeno uklopio moderni namještaj. No, kako bi i moglo drugačije za stan koji je sve samo ne uobičajen.