Čuvarkuća (lat. Sempervivum tectorum), poznata i kao "živi kamen" ili "krovna ruža," je višegodišnja sukulentna (sprema vodu u svoje listove) biljka. Porijeklom iz planinskih područja Europe, čuvarkuća je izuzetno otporna biljka koja se može prilagoditi različitim klimatskim uvjetima. Osim što je poznata po svojoj ljepoti i sposobnosti da preživi u ekstremnim uvjetima, čuvarkuća ima i mnoge korisne osobine, kako u medicinskoj upotrebi, tako i u hortikulturi. Njena sposobnost da preživi u teškim uvjetima, zajedno s njenim ljekovitim svojstvima, čini je vrijednom biljkom za svaki vrt ili dom.
Fizičke karakteristike: Čuvarkuća raste u obliku rozete, s mesnatim listovima koji mogu biti različitih boja - od zelene, preko crvene, do ljubičaste. Cvjetovi čuvarkuće su obično ružičasti ili crveni i cvjetaju tokom ljeta. Biljka se lako razmnožava putem bočnih izdanaka, što joj omogućava da brzo pokrije površinu na kojoj raste.
Medicinska upotreba: Čuvarkuća je od davnina korištena u narodnoj medicini zbog svojih ljekovitih svojstava. Evo nekoliko načina na koje se koristi. Za liječenje opekotina, manjih posjekotina i rana, svježi sok iz listova čuvarkuće ima umirujuća svojstva i može se koristiti za liječenje istih te pomaže u ubrzavanju procesa zacjeljivanja i sprečava infekcije. Također sok pomaže za ublažavanje simptoma uzrokovanim ubodima insekata, poput svrbeža i iritacije. Dovoljno je nanijeti malo soka direktno na mjesto uboda i pričekati par sati da simptomi nestanu.
U narodnoj medicini, sok čuvarkuće često se koristi i za ublažavanje bolova u uhu. Nekoliko kapi soka može pomoći kod upale uha i smanjiti bol.
Zahvaljujući svojim hidratantnim i umirujućim svojstvima, čuvarkuća se također koristi u prirodnoj kozmetici za njegu kože. Može pomoći u smanjenju crvenila, iritacija i suhoće kože.
Pored medicinskih svojstava, čuvarkuća je popularna u hortikulturi zbog svoje otpornosti i estetske vrijednosti. Često se koristi u vrtovima kamenjara, kao pokrivač tla, te u ukrasnim posudama i visećim košarama. Njena sposobnost da preživi u suhim uvjetima čini je idealnom za krovne vrtove i zelene krovove, gdje može pomoći u smanjenju temperature i izolaciji objekata. Naime, naziv " čuvarkuća" potječe od starog vjerovanja da biljka štiti kuće i domove od zla, vatre i munje. U mnogim kulturama, naročito u Evropi, vjerovalo se da čuvarkuća ima zaštitničku moć, zbog čega su je često sadili na krovovima kuća.
Njega i uzgoj čuvarkuće je vrlo jednostavna. Naime, preferira sunčana mjesta, ali može tolerirati i polusjenu. Kao sukulent, čuvarkuća zahtijeva minimalno zalijevanje. Dovoljno je zaliti je kad je tlo potpuno suho. Najbolje uspijeva u dobro dreniranom tlu. Može se saditi u kamenitim vrtovima ili u posudama s mješavinom zemlje i pijeska. Otporna je na niske temperature i može preživjeti u hladnim klimama.
