Mentalno zdravlje na radnome mjestu mora se početi tretirati jednako ozbiljno kao i fizička sigurnost, poruka je koja dobiva sve veću težinu u europskim institucijama. Najnovije istraživanje Europske agencije za sigurnost i zdravlje na radu (EU-OSHA) pokazalo je da je 2025. godine 29 posto zaposlenih u Europskoj uniji doživjelo stres, depresiju ili anksioznost koje je njihov posao uzrokovao ili pogoršao.
Riječ je o rastu u odnosu na 2022. godinu, kada je takve poteškoće prijavilo 27 posto ispitanika. Podaci otkrivaju i velike razlike među državama članicama: dok je u Grčkoj probleme s mentalnim zdravljem povezanima s poslom prijavilo čak 49 posto radnika, u Danskoj je taj udio iznosio 19 posto.
Hrvatska na 32 posto
Hrvatska se prema prikazanim podacima nalazi iznad europskog prosjeka. Stres, depresiju ili anksioznost koje su izazvane ili pogoršane radom prijavilo je 32 posto hrvatskih radnika, jednako kao i u Mađarskoj i Latviji.
Iznad Hrvatske su Grčka s 49 posto, Finska s 45 posto, Cipar s 41 posto, Poljska s 41 posto, Španjolska s 40 posto, Estonija s 35 posto, Portugal s 34 posto i Belgija s 32 posto. Na dnu ljestvice nalaze se Danska s 19 posto, Njemačka s 20 posto te Slovenija i Bugarska s po 21 posto.
Brojke pritom ne znače da su radnici u pojedinim državama “mentalno zdraviji” ili “otporniji” od drugih, nego pokazuju udio ljudi koji su prepoznali da je njihov posao imao negativan utjecaj na njihovo psihičko stanje. Na rezultat mogu utjecati uvjeti rada, kultura prijavljivanja problema, dostupnost podrške, organizacija posla, odnos prema mentalnom zdravlju i spremnost zaposlenika da o takvim iskustvima otvoreno govore.
Preopterećenost i loša komunikacija
Istraživanje OSH Pulse 2025 upozorava da radni stres nije tek osobni problem pojedinca, nego pitanje načina na koji je posao organiziran. Više od 40 posto radnika u EU-u navelo je da je izloženo snažnom vremenskom pritisku, otprilike svaki treći smatra da se njegov trud ne prepoznaje, a gotovo 30 posto ispitanika prijavilo je lošu komunikaciju ili slabu suradnju na poslu.
EU-OSHA među ključnim psihosocijalnim rizicima izdvaja prevelik opseg posla i ubrzan tempo rada, nasilje ili verbalno zlostavljanje od stranaka i korisnika, uznemiravanje i zlostavljanje na radnome mjestu, lošu komunikaciju u organizaciji te nedostatak autonomije i utjecaja na vlastiti ritam rada.
Žene su u istraživanju češće od prosjeka prijavljivale probleme s mentalnim zdravljem povezanima s poslom — njih 31 posto — dok je među radnicima u dobi od 25 do 39 godina taj udio iznosio 32 posto.oshwiki.osha.europa
Traže se nova pravila
Europski parlament u međuvremenu traži snažniji zakonodavni odgovor Europske unije na psihosocijalne rizike na poslu. Naglasak je na obveznim i redovitim procjenama rizika, mjerama protiv pretjeranog radnog opterećenja, uznemiravanja i zlostavljanja te na zaštiti radnika u uvjetima sve raširenijeg digitalnog nadzora i algoritamskog upravljanja.
Posebnu pozornost parlament želi posvetiti alatima umjetne inteligencije i sustavima koji automatski određuju radni tempo, rasporede, zadatke ili procjenjuju učinak zaposlenika. Zastupnici upozoravaju da takvi sustavi mogu povećati pritisak na radnike, dovesti do intenziviranja rada, stalnog nadzora, gubitka autonomije i osjećaja profesionalne izolacije.
Prema stajalištu Parlamenta, uvođenje novog sustava algoritamskog upravljanja — ili bitna promjena već postojećeg — trebalo bi prethodno proći procjenu utjecaja na zdravlje i sigurnost zaposlenika. Takva bi procjena morala obuhvatiti psihosocijalne i ergonomske rizike, predvidjeti preventivne mjere te uključiti zaposlenike i njihove predstavnike.
Mentalno zdravlje kao sigurnosno pitanje
Osnovna poruka europskih preporuka jest da se zaštita na radu ne smije svesti samo na kacige, strojeve, buku, kemikalije i opasnost od ozljeda. Politike sigurnosti i zdravlja na radu trebale bi štititi fizičku, mentalnu i socijalnu dobrobit radnika, bez obzira na to rade li na neodređeno, određeno, preko platforme, od kuće ili u nekom drugom obliku zaposlenja.
Drugim riječima, ako radno mjesto sustavno proizvodi iscrpljenost, tjeskobu i osjećaj stalne dostupnosti, problem se ne bi smio prebacivati samo na pojedinca i njegovu “otpornost”. Sve više europskih institucija smatra da se radi o organizacijskom riziku koji poslodavci moraju prepoznati, procijeniti i aktivno smanjivati — jednako kao i rizik od fizičke ozljede.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....