Na TikToku se posljednjih godina često pojavljuju videi koji prikazuju neobične scene iz američke prehrambene svakodnevice: sir koji se pod toplinom ne topi nego ostaje u gumenoj formi, sladoled koji se satima ne rastopi do kraja, te piletina i meso koje izgledaju neobično elastično, gotovo spužvasto. Takvi prizori brzo postaju viralni jer izgledaju kao da hrana “ne ponaša se prirodno”, što kod mnogih izaziva šok i pitanja o tome što se zapravo nalazi u tim proizvodima.
Iako dio takvih videa može biti izvučen iz konteksta ili pretjeran, oni se naslanjaju na stvarnu razliku između domaće hrane i industrijski proizvedenih prehrambenih proizvoda koji dominiraju američkim supermarketima. Velik dio hrane u SAD-u spada u kategoriju ultra-prerađenih proizvoda, što znači da su nastali kroz višestruke industrijske procese i sadrže kombinacije emulgatora, stabilizatora, aroma i konzervansa kako bi imali dug rok trajanja, stabilan izgled i uniformnu teksturu.
Sir koji se ne topi
Zbog toga se, primjerice, tzv. procesirani sir ne ponaša kao klasični sir. Umjesto da se ravnomjerno topi, on često zadržava oblik ili se topi samo djelomično jer sadrži dodatke poput emulgatora i biljnih masti koji mijenjaju strukturu proizvoda. Slično tome, industrijski sladoledi često sadrže stabilizatore i visok udio zraka, što utječe na to kako se tope i zašto mogu dugo zadržati "čvrstu" strukturu čak i na sobnoj temperaturi.
Meso iz laboratorija
Kod mesa i piletine, viralni dojam "spužvaste" ili gumene teksture najčešće se povezuje s industrijskim uzgojem i obradom. Brzorastuće pasmine peradi, zajedno s procesima poput injektiranja otopina za zadržavanje vlage i dubokog zamrzavanja, mogu promijeniti prirodnu strukturu mesa i dati mu neuobičajen osjećaj pod zubima.
Međutim, u 2023. godini u Sjedinjenim Američkim Državama prvi put je odobrena prodaja tzv. "cultivated" ili laboratorijski uzgojenog mesa. Riječ je o mesu koje se ne dobiva klanjem životinja, nego uzgojem životinjskih stanica u kontroliranim uvjetima.
Dvije kompanije, Upside Foods i Good Meat, dobile su zeleno svjetlo američkih regulatora za proizvodnju i prodaju svog "uzgojenog pilećeg mesa". Time je službeno otvoren put prema tržištu za jednu od najkontroverznijih i najinovativnijih prehrambenih tehnologija današnjice.
Za razliku od tradicionalnog uzgoja stoke, ovo meso se proizvodi tako da se uzmu stanice životinje i potom uzgajaju u velikim bioreaktorima, odnosno spremnicima koji funkcioniraju slično kao tankovi u pivovarama. U tim uvjetima stanice se razmnožavaju i razvijaju u mišićno tkivo koje se zatim koristi kao hrana, piše CNN.
Voće koje podsjeća na gumu i plastiku
Na jednom od objavljenih videozapisa na TikToku, žena u ruci drži komad lubenice kojeg u jednom komadu presavija u ruci poput gume. U većini slučajeva radi se o lubenici bez sjemenki, koja je genetski hibrid uzgajan tako da ne razvija sjemenke. Takve lubenice često imaju malo drukčiju unutarnju strukturu od klasičnih - više vode i slabiju mrežu vlakana koja inače daje onaj karakterističan "pucajući" osjećaj kad je režeš ili grizeš. Zbog toga mogu djelovati mekše, pa se komad pod rukom više savija nego što puca.
XXL porcije i "bulk" kultura u američkoj prehrani
Jedna od prepoznatljivih karakteristika prehrambenog sustava u United States je kultura velikih pakiranja i porcija, gdje su standardne veličine proizvoda često znatno veće nego u većini europskih zemalja. Umjesto manjih, svakodnevnih količina, u trgovinama su uobičajeni proizvodi u "family size" ili "bulk" formatima, što odražava navike kupnje koje su usmjerene na ekonomičnost, dugotrajnost i rijetke odlaske u trgovinu.
U takvom sustavu nije neobično vidjeti majonezu u velikim staklenkama ili bocama od litre i više, sok od naranče koji se prodaje u galonima, pakiranja piletine od nekoliko kilograma ili kikiriki maslac u posudama od jednog do dva kilograma. Ove količine nisu iznimka, nego standard u mnogim supermarketima, gdje se očekuje da kućanstva kupuju hranu u većim zalihama.
Ovakav model proizlazi iz nekoliko faktora. Prije svega, američko tržište je snažno orijentirano na veliku potrošnju i skladištenje hrane kod kuće, što je povezano s dužim razmacima između kupovine i većim kućanstvima. Osim toga, logistika i distribucija u velikoj zemlji pogoduje masovnoj proizvodnji i pakiranju u većim jedinicama jer se tako smanjuju troškovi po jedinici proizvoda.
Istovremeno, ovaj "XXL standard" ima i prehrambene posljedice. Veća pakiranja često dovode do veće konzumacije jer su porcije manje kontrolirane, a psihološki efekt dostupnosti velikih količina hrane može potaknuti prejedanje. Kada se tome pridoda visoka zastupljenost visokokaloričnih, procesiranih proizvoda, dobiva se prehrambeni okoliš u kojem je lako unositi više kalorija nego što je potrebno, piše groundwork daily.
Zašto se američka prehrambena industrija često smatra nezdravom i problematičnom
Kad se govori o prehrambenom sustavu u SAD-u, kritike se najčešće odnose na način na koji je industrijski sustav organiziran - od proizvodnje i regulacije do marketinga i potrošačkih navika. Rezultat toga je dominacija jeftine, dugotrajne i visoko procesirane hrane, koja ima visoku kalorijsku vrijednost, ali često nisku nutritivnu kvalitetu.
Jedan od glavnih razloga je masovna proizvodnja i industrijalizacija hrane. Velike prehrambene kompanije optimiziraju proizvode za rok trajanja, cijenu i okus koji je "privlačan", što u praksi često znači dodavanje šećera, soli i masti kako bi se poboljšala palatabilnost. Takva hrana nije nužno “otrovna”, ali dugoročno može doprinijeti pretilosti, inzulinskoj rezistenciji i drugim metaboličkim poremećajima.
Drugi važan faktor je dominacija ultra-prerađene hrane u svakodnevnoj prehrani. To su proizvodi koji su prošli višestruke industrijske procese i sadrže aditive poput emulgatora, stabilizatora, aroma i bojila. Ovakva hrana je jeftina, lako dostupna i agresivno prisutna u supermarketima, što znači da često zamjenjuje svježe obroke u svakodnevnoj prehrani velikog dijela populacije.
Marketing i prehrambena industrija također imaju snažan utjecaj. U SAD-u se ogromna sredstva ulažu u oglašavanje hrane, uključujući i ciljanje djece, što oblikuje prehrambene navike od najranije dobi. Proizvodi se često prikazuju kao "zdravi" ili "obogaćeni vitaminima" iako u stvarnosti mogu biti visoko procesirani i nutritivno siromašni.
Problem dodatno pogoršava socioekonomski aspekt. Svježa, kvalitetna hrana često je skuplja i manje dostupna u određenim regijama, dok su fast food lanci i jeftini industrijski proizvodi široko rasprostranjeni. To stvara situaciju u kojoj izbor hrane nije samo stvar preferencije, nego i ekonomske mogućnosti, piše organizeforliving.
Tu su i razlike u regulatornim pristupima u odnosu na druge regije poput Europske unije. U SAD-u je veći broj aditiva i tehnoloških pomoćnih tvari dopušten, dok su neki u Europi zabranjeni ili strože ograničeni. Iako to ne znači automatski da je hrana "opasna", doprinosi percepciji manje stroge kontrole.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....