Špilja je savršena lokacija za klaustrofobični horor film koji može imati i simboličke mitske konotacije, posebno sa ženskim likovima, uzme li se u obzir da ulasci u pojedine pećine izgledaju poput divovskih stidnica, a neke su iznutra oblikovane kao maternice.
Dovoljno je priložiti izvanredni “The Descent” Neila Marshalla iz 2005., kod nas preveden kao “Špilja užasa”, s efektnom simbolikom ponovnog rađanja u utrobi zemlje/žene kad plaha protagonistica probudi praiskonske ratničke
instinkte za preživljavanje.
Pećinska lokacija je potom dojmljivo iskorištena na vrhuncu horor trilera “Turistas”, kad lokalni trgovci organima hvataju turiste (u ekipi je i Olivia Wilde) kroz potopljene špiljske tunele. Čak je i jedan “shark movie”, “Pakao pod morem 2”, iskoristio sličnu lokaciju, labirintni sustav podzemnih špilja, gdje će nakon urušavanja ulaza u potopljeni majanski grad zapeti grupa mladih djevojaka, kako bi tu upriličio bliske susrete sa slijepim velikim bijelim morskim psima, evolucijski prilagođenima okolini.
No, pokazalo se da nije jedini. “The Devil’s Mouth” (“Vražja usta”) odvodi nas na Tajland, kamo petero mladih dolazi istražiti zabačeni podvodni špiljski sustav kako bi iskusili još jednu avanturu prije nego što se nakon faksa zauvijek otisnu u svijet odraslih.
Ulaz u “Vražja usta” izgleda poput ralja morskog psa, podsjećajući na plakat “Jaws 2” s jedrilicama kao zubima velike bijele psine. To je nudilo materijala za podizanje filma na metafizičku ravan, osobito računajući vrhove stalagmita koji izranjaju iz vode i također nalikuju zubima divovskog morskog psa, da paralela špilje i ralja bude podebljana.
Redatelj Jeff Wadlow, poznat po naslovima “Cry Wolf”, “Kick Ass 2”, “Truth or Dare”, “Fantasy Island” i “Imaginary”, ne doseže Marshallovu razinu, ali “The Devil’s Mouth” barem spada među nelošije novije “shark” filmove (otprilike kao “Under Paris”, mrvu iznad “Thrash”, “Deep Water”...) i gotovo da je remek-djelo u usporedbi s groznim “Chum”, zbog čega mu je i ocjena veća nego što bi možda trebala biti.
Svakako, film uzdiže glavna glumica Kathryn Newton, specijalizirana za horore (“Paranormal Activity 4”, “Freaky”, “Lisa Frankenstein”, “Abigail”, “Ready Or Not 2”). Newton u ulozi Sare uvjerljivo prolazi karakterni luk od povučene, podčinjene prijateljice do borkinje i “survivor” ratnice.
Prijatelji su zaboravili Saru i zamalo je ostavili u moru punom meduza, nakon čega se poremeti njezin odnos s naj-frendicom Max (Lana Condor; “Pretty Lethal”) koja misli da je uvijek u pravu, a često donosi krive odluke. Odnos njih dvije nazubljeniji je od većine scena s morskim psom “bikom”.
Neman je zbog “PG-13” predikata nerijetko svedena na bezubu računalno generiranu prijetnju iz slasherskog horora i prikrada se žrtvama, pretežno napornim osim Sare i Maxina dečka Jamesa (Nico Hiraga; “Booksmart”) koji izgovara “Budi poput morskog psa – nikad se ne prestaj kretati” i ima jednu emotivnu scenu.
S takvom ekipom ne čudi što ih vodič Wat (Tayme Thapthimthong) napušta kad shvati da se u špilju, dodatno potopljenu zahvaljujući monsunu, zavukao “cha-lam” (tajlandska riječ za “shark”). Ipak, interesantno je da se psina s plijenom u raljama zalijeće u špiljske stijene prije nego što ih sažvače. I špilja je strašnija od morskog psa jer nije produkt računala, tj. “The Devil’s Mouth” je bolji u scenama kad likovi moraju preživjeti u klaustrofobičnom prostoru i hvatati dah u zračnim džepovima.
Film podsjeća na doku-dramu “Trinaest života” Rona Howarda o izvlačenju tima nogometaša zatočenog u tajlandskoj špilji, uz ključne razlike. Nogometašima o glavi nije radio morski pas, a spašavanje Sare i ekipe ovisi isključivo o njima samima. ***
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....