Jedan od najvećih "horora" u zrakoplovima za prosječnog putnika su – turbulencije. Iznenadni udari, doslovce ponekad iz vedra neba, koji podsjećaju na susret, recimo, automobila pri velikoj brzini s rupom na cesti.
Loša vijest je da postaju sve učestaliji, to je danak klimatskim promjenama koje smo, čini se, sami skrivili.
Bivši pilot zrakoplova Mashable Dan Bubb danas je povjesničar zrakoplovstva na Sveučilištu Nevada u Las Vegasu objašnjava da je udar kao "turbulencija čistog zraka" dobro poznata opasnost za zrakoplov i putnike u njemu, a stvara ga nestabilan zrak kojim komercijalni zrakoplovi ponekad krstare na većim visinama.
Ne vidi se iz kokpita. Ne pojavljuje se na meteorološkom radaru pilotske palube, napominje stručnjak.
Nedavni let Singapore Airlinesa iz Londona pokazao je da, na žalost, turbulencija ponekad nije samo neugodna, nego i opasna. Naime, ovoga svibnja su prilikom snažnog zračnog udara ozlijeđena čak 83 putnika, a jedan je smrtno stradao!
Atrosferski stručnjaci potvrđuju da je za češće turbulencije krivac zagrijavanje atmosfere. Dakle, mi, ljudi.
Paul Williams, profesor atmosferskih znanosti na Sveučilištu Reading u Velikoj Britaniji izjavio je: "Nedavno smo otkrili da su se jake turbulencije čistog zraka u sjevernom Atlantiku povećale za 55 posto od 1979." Istraživači su također primijetili da su "slična povećanja broja turbulencija također uočena nad kontinentalnim SAD-om."
Dodatna loša vijest je da su Sjeverni Atlantik i SAD neke od najprometnijih putnih ruta na svijetu, te da će se turbulencije dodatno učestati...
Komercijalni zrakoplovi lete na velikim visinama, na nekih devet i pol tisuća do gotovo 13.000 metara, gdje je zrak rjeđi, a let troši manje goriva, a snažne atmosferske mlazne struje također ‘putuju‘ na tim visinama. Često vijugaju poput lijene rijeke, ali se kreću prema istoku brzinama koje dosežu 450 kilometara na sat. Na našem planetu postoje četiri primarne mlazne struje, dvije u polarnim regijama i dvije na nižim geografskim širinama, poput one koja često prolazi preko SAD-a i sjevernog Atlantskog oceana. Redovito utječu na let na razne načine; no, moćan pokretač poremećene mlazne struje dolazi odozdo, objasnio je Michael Pravica, profesor fizike na Sveučilištu Nevada u Las Vegasu. Sve je više topline u klimatskom sustavu, osobito iznad vodenih površina (većinu zagrijavanja koje ljudska aktivnost zadržava na Zemlji upijaju oceani koji imaju iznimno veliku moć upijanja). Ključno je da se ta dodana toplina diže u procesu koji se naziva konvekcija, slično onome kako kipuća voda gura rižu po posudi. A ova atmosferska konvekcija može poremetiti brzi mlazni tok. "Putnici će letjeti na sve strane ako nisu vezani pojasom", upozorio je Pravica. "Kao da ste klizač, a onda udarite u ovaj grubi komad leda koji uzrokuje trenje i promjenu. U ravnini postoje sile kojih prije nije bilo."
"2023. bila je najtoplija godina na Zemlji otkako je počelo moderno vođenje evidencije oko 1880., a posljednjih 10 uzastopnih godina bilo je 10 najtoplijih u povijesti", objasnila je NASA.
Kada zrakoplovi naiđu na turbulencije u čistom zraku, mogu brzo, iako privremeno, izgubiti visinu. To je zato što avion gubi dio uzgona u iznenada nestabilnom zraku. FAA je dokumentirala 163 ozbiljne ozljede putnika zbog turbulencije i posada između 2009. i 2022.
Najbolje je ostati vezan cijelo vrijeme leta, čak i kad je znak znak "vežite sigurnosni pojas isključen".
Predstoji nam turbulentna budućnost, i to doslovno. I nimalo šaljivo.