Bis za “najmoćnije zemaljske superheroje” zazvao je Marvel s filmom “Osvetnici: Završnica i više” (“Avengers: Endgame Encore”). U pitanju je malko produžena verzija trosatnog megablockbustera “Osvetnici: Završnica” iz 2019. koji je eksplodirao kao kulminacija Marvelove niske od 22 filma, pokrenute 2008. s “Iron Manom”. Nekih tri do pet minuta novih prizora nadodani su za bis, ali ne radi se o tzv. redateljskoj verziji braće Russo, nego pripremi za superspektakl “Avengers: Doomsday”.
Iako je povratak Osvetnika (nemojmo se lagati) potaknut i komercijalnim nametima, kako bi Marvel zaradio još stotinjak milijuna dolara i “Endgame” mogao svgnuti “Avatara” s prvog mjesta liste najvećih hitova u svjetskim kinima, re-distribucija filma ima “višeg” unutarnjeg smisla za likove s nadodanim kadrovima. Tajming za re-distribuciju je odličan nakon što je “Spider-Man: Novo doba” vratio Marvel u formu.
Uz oprez za određene “spoilere”, neminovne za re-kontekstualizaciju prijašnje i ove “Završnice”, bacimo se na seciranje “Encore” verzije “Osvetnika”, odnosno (bes)konačne bitke Tonyja Starka alias Iron Mana (Robert Downey Jr.) i ekipe protiv Thanosa (Josh Brolin).
Fanovi se sjećaju lijepog završetka originalnog filma. Steve “Kapetan Amerika” Rogers (Chris Evans) vratio se u prošlost kako bi nastavio tamo gdje je stao s voljenom Peggy Carter (Hayley Atwell). Steve i Peggy zaplesali su na nježnu pjesmu i to je bilo to, sretan kraj za par kojemu je budućnost bila uskraćena. Plešu oni sentiš i u novoj verziji, ali ples prekida pojava Lokija (Tom Hiddleston) na pragu njihove kuće.
Podsjetimo, nakon što su se Osvetnici vratili u prošlost kako bi obrnuli ono što je Thanos napravio (reducirao polovicu populacije Zemlje, uključujući dio Avengersa) i povratili ravnotežu u svemiru, Loki je uspio pobjeći s “Tesseractom”, kockom izrađenom za čuvanje jednog od šest Kamena beskonačnosti.
Time je Marvel otvorio tzv. multisvemir u seriji “Loki”, trećem (i četvrtom) “Spider-Manu” s Tomom Hollandom, nastavku “Doktora Strangea”, “Ant-Manu 3”, “Deadpoolu&Wolverineu” i novoj “Fantastičnoj četvorki”, što će kulminirati u filmovima “Doomsday” i “Secret Wars” sa supernegativcem doktorom Victorom von Doomom kao novom velikom prijetnjom za Osvetnike.
Zanimljivo je da je supernegativac trebao biti Kang Osvajač, najavljen u nes(p)retnom blockbusteru “Ant-Man i Wasp: Kvantumanija”, ali glumac Jonathan Majors dobio je otkaz kad je osuđen za napad na bivšu djevojku pa je antagonist postao Doom u tumačenju Iron Mana osobno – Downeyja Jr-a.
Doom kao potencijalna negativna inverzija Iron Mana dobiva potvrdu u “Encore”. Prijašnji “Endgame” završavao je, na samom kraju odjavne špice, zvukom Starkova čekićanja, tj. kovanja prvog odijela Iron Mana. “Encore” povlači paralelu i završava Doomovim kovanjem maske. Prije toga Doom dolazi po Brucea Bannera (Mark Ruffalo), zatočenog u podzemnom bunkeru nakon što je kao Hulk izazvao kaos u zadnjem “Spider-Manu”.
Među scenama nove “Završnice” tijekom odjavne špice, realiziranima u formi najave za “Doomsday”, ističe se i ona locirana u Ured za vremenske varijacije, gdje računalni ekrani upozoravaju Mobiusa M. Mobiusa i Ouroborosa (Owen Wilson, Ke Huy Quan) o sudaru 3000 svjetova. To je, pak, inverzija rečenice “Volim te tri tisuće” s kojom su se dirljivo dodavali Stark i njegova kćerkica.
Stark je upravo zbog kćerkice oklijevao treba li opet navući odijelo Iron Mana nakon što je otkrio kako postoji šansa da se spasi svijet vremeplovnom krađom Kamenja beskonačnosti od Thanosa. Vraćanje u akciju na kraju je zahtijevao Starkovu samožrtvu i “Ja sam Iron Man” uz pucketanje prstima Marvelov je odgovor na “palac gore” iz “Terminatora 2” ili barem akcijsko mačo žrtvovanje Brucea Willisa u “Armagedonu”.
No, ispada i da je povratak u prošlost imao dalekosežne posljedice koje će se osjećati u budućnosti, nakon njegove smrti. Svršetak “Osvetnika” u “Endgame Encore” daje dodatni sloj priči i na određeni način predstavlja neki novi početak umjesto da ona bude konačna za pojedine superheroje i zaokruži njihov karakterni luk kao završno poglavlje sukladno rečenici “Dio putovanja je kraj”.
Neki bi mogli na to (s pravom) gledati i kao na oskvrnuće, ali najveća većina izvornog filma je ipak netaknuta i najbolji trenuci još uvijek mogu izazvati sličan osjećaj kao 2019., ako već oni slabiji i dalje priječe “Završnicu” da dobije “peticu” (pretjerana uporaba zelenog ekrana i CGI-ja, preforsirano ujedinjenje superjunakinja u finalnoj LOTR-ovskoj bitki...).
Nostalgija je provirivala već onda u “Avengerse” jer je bilo jasno da gledamo kraj jedne ere, a danas je još veća. Neki film u ravni “Osvetnika” nije se u međuvremenu snimio niti smo u blockbusterima vidjeli scene ekvivalentne epskom momentu kad Kapetan Amerika preuzme Thorov čekić i vitlajući njime pošteno izudara Thanosa.
A priča o putovanju kroz vrijeme ima snažniji emotivni učinak za gledatelj, ne samo za likove (Stark i Thor dobivaju priliku da popričaju s pokojnim ocem i majkom...). Novo gledanje “Završnice” vraća nas vremeplovom u neko nevinije predkoronsko doba kad svijet nije još toliko otišao kvragu. ****
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....