Bivša snajperistica puca u bundeve na streljani usred pustinje. Dok meci iz puške rasprskavaju narančasto povrće, mlada žena se usput hrva s ratnim fleševima. Gledatelj bi isto mogao dobiti (filmske) fleševe, ali redatelj Adam Wingard kao da na to i računa. Čini se da Wingard u startu najavljuje "Napad" ("Onslaught") kao spoj "Terminatora" i "Noći vještica", pripremajući megdan između Sarah Connor i Michaela Myersa.
Sjetimo se da je Connorica u "Terminatoru 2" čistila pušku u pustinji, a bundeve su simbol Halloweena. Na koncu, prvi "Terminator" je bio robotski odgovor na slashersku "Noć vještica", s antagonistom naoružanim vatrenim oružjem umjesto hladnim, za razliku od Michaela Myersa ili Jasona Voorheesa ("Petak 13.").
Cameronov SF klasik ostavio je veliki dojam na Wingarda, posebno scena sa svjetlećim očima Terminatora kad se u budućnosnom segmentu priče infiltrira među pokret otpora i zamalo terminira Kylea Reesa. Tumač Reesea, Michael Biehn, angažiran je za (sporednu) ulogu u "Napadu", dok oči svijetle i "robotskim" antagonistima Wingardova filma.
Biehn je vlasnik privatne kompanije naizgled bliske američkoj vladi za kojeg ludi njemački znanstvenik (Dan Stevens), osokoljen poljupcem "dominatrix" naci-supruge (Rebecca Hall), stvara "savršene borce" i neuništive ubojice od pokojnih američkih vojnika sklonih pokolju za života, a stradalih na Bliskom istoku – Mesara, Plačljivka i Žohara (Alex Pereira, Tyler Hall, Dave Campbell).
Vojnici su predstavljeni kao "ljudski ekvivalent projektila navođenog toplinom" i kreirani su iz razloga što se "otvaraju nova ratišta". Kad čujemo da su Mesar, Plačljivko i Žohar "bez savjesti", "kad počnu ubijati, ne staju" ("Ne možemo deaktivirati subjekte dok sve mete ne budu eliminirane...") i "ne osjećaju bol", "Terminator" smjesta pada na pamet, ali premisa dosta duguje i "Univerzalnom vojniku".
Štoviše, film u najboljim trenucima izgleda kao da je John Carpenter, autor "Halloweena", ali i Wangardu također uzoritog "Napada na policijsku stanicu", režirao "Universal Soldier" tijekom osamdesetih za Cannon ili Carolco, odnosno devedesetih za Miramax/Dimension Films (muzika je carpenterovska).
Drugim riječima, Wingard je režirao film posvete pod utjecajima velikih žanrovaca. Ima tu i "Ramba" u junakinji s početka teksta Celeste (Adria Arjona) koja pati od PTSP-a nakon povratka s bojišnice i ima vlastitu oružarnicu. Celeste će umirati ženski uz šlagvort "Mama mora uzeti oruźje" i "Namjerio si se na krivu majku" kad se Mesar i ekipa pojave u kamp-naselju gdje ona živi s kćerkicom (Blake Kennedy).
Uzgred, jednog od stanovnika naselja glumi Reginald VelJohnson iz "Umri muški" koji je ovdje u mačo modu. Wingard radi nešto što je napravio Robert Rodriguez u "Planetu prokletih" i "Machete" (Biehn je glumio u prvospomenutom filmu, a Celeste dobija povez preko oka kao Michelle Rodriguez u potonjem).
Redatelj pretvara "Onslaught" u stilizirani "grindhouseovski" pastiš akcije i horora, vraćajući se korijenima i manjim ostvarenjima kao što su "The Guest" i "You‘re Next" nakon budžetiranih franšiznih studijskih blockbustera o Godzilli i King Kongu te reboota/nastavka "Vještice iz Blaira".
"Napad" čak i funkcionira kao nekakav polunastavak "Fatalnog gosta" u kojem je glumio Stevens. Međutim, drugi filmovi, tj. filmski utjecaji previše dominiraju i zasjenjuju Wingardov potpis, a redatelj ne ide do kraja kao Rodriguez da bi ovo bio akcijski horor "gonzo" vrste, iako je bilo potencijala za to, ali svejedno ostaje rijetki noviji primjerak "grindhousea" uz "Veterane u akciji".
Žanrovsko akcijašenje i strašenje nije posve ujednačeno, unatoč pojedinačno solidno orkestiranim pritorima mitraljiranja strojnica i "leatherfaceovskog" vitlanja motorkama. Film bilda spektakularno finale do kojeg na koncu ne dolazi, završavajući antiklimaktično, jer Celeste protiv "čudovišne postrojbe" neće nažalost iskoristiti svako oružje iz oružarnice, posebno ono sa "spremnikom velikog kapaciteta".
Ipak, unatoč načelnoj bazičnosti u izvedbi, "Onslaught" skriva poneke slojevitosti. S referencijama na mučenje u Abu Ghraibu/Guantanamu, Wangardov uradak podsjeća na stvarne strahote američkog "rata protiv terora" i otvoreno kritizira današnju militarizaciju društva, kontrolu umova i aktualnu robotizaciju vojske. ***
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....