Konačno smo europarlamentarku Biljanu Borzan, jednu od naših najpopularnijih političarki uhvatili u zločinu. Kako bi se
službeno reklo, in flagranti. Nije imala gdje pobjeći, mogla je tek ostaviti opasni alat u vidu malih pribadača, maknuti corpus
delikti, haljinu u nastajanju i odgovoriti na naša isljednička pitanja. A glasila su ovako: kada ste se prvi put uhvatili igle i konca, tko vas je naučio šivati, gdje kupujete metražu, postoji li u bruxelleskom parlamentu dress code, te vodi li se i u centru europske politike računa o trendovima onoliko koliko u našoj zemlji...? Nije tajna kako je jedna od naših najagilnijih političarki jako vješta sa šivaćim strojem, štoviše, za puno njenih odjevnih kombinacija kroj iz Burde vadi na podu obiteljskog doma u osječkom potkrovlju.
E tu smo je i upecali, u probi nove haljine lavanda boje, još jedne koja će s njom uskoro krenuti u nove europske radne pobjede. S Biljanom ovoga puta pričamo o tome što ju je navelo da se uz toliko poslovnih obveza uhvati još i akcije ‘sjela sam za mašinu i šivala‘. Pa zar joj ne bi bilo lakše u trgovini uperiti prst i samo jednostavno reći - to je to, to želim.
-A ne, ne, ne bi mi bilo lakše. I što je zanimljivo ja šijem još od osnovne škole. Stvarno ste me uhvatili u zločinu, s gomilom pribadača na sebi, upravo u probi nove haljine. Po planu bi sutra trebala biti gotova. Na preklop je, ta je varijanta jako zgodna za sve tipove građe, lako se može modificirati i tako pokriti određene nedostatke.
Samouka sam, ali iako dugo šijem ne bi se usudila krenuti u komplicirane projekte tipa izrade kaputa, ili sakoa. Po prirodi sam jako pedantna, i ako ako ne bih to znala savršeno napraviti, postići savršene revere, porub, ne bih to ni nosila. Zato radije sebi šijem haljine, suknje, nekada hlače, ne pretjerano komplicirano – veli Biljana. To su u biti stvari koje ne može lako naći u trgovini. Jer u trgovinama u kojem je većina stvari prilagođena jako mladim osobama, nije ponekad lako naći nešto elegantno, poslovno, prilagođeno dobi, ukusu, još uz to i moderno.
-Nastojim se na poslu elegantno odijevati, ali istodobno ne želim biti u stilu sivi kostim, plavi kostim, bijela košulja. Istina je, s tim se ne može pogriješiti, ali ja jako volim i boje i različite krojeve. I kako to često ne mogu pronaći, onda si napravim sama nešto. Počela sam s krojevima iz Nove mode, danas je to Burda.
Naučila sam ih vaditi čitajući upute. Svakako bi bilo pametnije da sam išla na krojački tečaj, bilo bi lakše, bezbolnije, izbjegla bih pogreške. Znalo me to i prilično frustrirati,. Ali tako sam i naučila. Sjećam se, u modi su tada bili printevi. Kako ih nije bilo za kupiti kupila sam obični bijeli materijal i onda sam sama radila šablone od plastičnog prozirnog fascikla. Bojala sam plastiku da bi dobila print u obliku slova i natpisa – veli Biljana.
Sjeća se da je poslije rata nastupilo vrijeme teže financijske situacije, pa se šivanje pokazalo kao vrlo korisno. Snalazila se kao i sve žene. Pa i Scarlett 0‘Hara je od zavjesa napravila balsku haljinu za pamćenje. S vremenom je šivanje postao hobi, a od prije nekog vremena pridružila mu se i izrada nakita. Počela je s perlicama, nabavila je kliješta, žicu za nizanje. Ima dosta ideja. Uči.
-Volim kreaciju, u jednoj fazi sam slikala na svili i staklu, a što se tiče šivanja, već dugo vremena radim to jer naprosto volim. Volim biti kreativna, sama sam doma napravila i zavjese, što je zbog potkrovnog stana prilično zahtjevan posao. Ali smislila sam kako ga napraviti, čak sam iskoristila za držanje ruba i one male ribarske utege za mreže - kaže Biljana.
S vremenom je od stare kabinet šivaće mašine, sjećate ih se, zauzimale su pola sobe, prešla na moderniju verziju. Na toj prvoj savladala je osnove. U tome joj je pomogao otac koji je naučio kako se uvlači konac, mijenja igla, radi osnovni bod. S novim strojem se preporodila.
-Putem mi se dogodilo i otkriće u vidu youtubea i mora tutorijala koji su mi pomagali kada bi negdje putem zapela. Da sam makar to imala kao dijete. Ponekad mi je teško naći materijal, posebice u Osijeku u čijem me dućanu metraže žene već jako dobro poznaju. Omiljene trgovine imam i u Zagrebu, uskoro ću ići u posjet jednoj u Mariboru. Ima i jedna divna u Bruxellesu. Kada u nju dođem i pogledam te tkanine zažare mi se obrazi od oduševljenja– veli Biljana.
Često prima komplimente za svoje hand made kreacije, posebice za komplet ljetne bluze i hlača za koji je metar tkanine platila niti 30 kuna. Ima i svoj modni savjet, ne treba robovati trendu. U mladosti se, kaže, ljudi često povode za trendovima, neki vole biti što upadljiviji i otkačeniji. Njen pristup je takav da je uvijek nastojala imati garderobu, šminku, i frizuru koji će ostati klasični.
-Jednom me je jedna modna analitičarka kritizirala jer sam nosila prstenje mix bijelog i žutog zlata. Napisala je da sam nemarna u odabiru nakita. O bože, stvarno kao da je to tako bitno. Kod nas se ljudi cijene ne po tome što radite, koliko radite i što znate, nego kako izgledate i nastupate.
U nas se jako puno prati što je tko obukao, kakvu je frizuru napravio. U Bruxellesu se takve teme nikada ne spominju, mediji o takvim stvarima nikada ne pišu. To je za njih nezamislivo. U Bruxellesu vlada posvemašnja neopterećenost, muškarci na posao dolaze u trapericama ili odjelima u kombinaciji s tenisicama. Neću zaboraviti jednu dodjelu nagrada, neslužbenog Oscara za zastupnike. Između ostalih dobila ju je i kolegica iz Francuske, divna žena, prava dama koja je na pozornici, u toj impresivnoj svečanoj sali, bila obučena u traperice i tenisice.
Njoj je to bilo udobno, zapravo baš je bilo briga što je obukla. Ja bih rekla da u Bruxellesu vlada pravilo što više lijevo, to opuštenije. Mislim kako je to i odraz njihove političke poruke – priča.
Pitali smo je ima li nešto posebno u ormaru. O da, primjerice suknju koju je nosi i danas, kao i prije 30 godina na svoj rođendan. Ne srami se, veli, tih dragih stvarčica iz prošlosti, pokazuje to i kako nije od onih koji slijepo prate trendove. No ipak, ima nekih stvari koje više nikada ne bi obukla.
-Ne volim privlačiti pažnju upadljivim odijevanjem. Tu spada nešto jako šareno, s velikim uzorcima, šarena krzna, i slično. A ne bih mogla nositi ni sakoe s jastučićima na ramenima, kakvi su bili moderni 80-ih. Tada nam se to sviđalo, iako smo svi izgledali kao ragbi igrači.
Ali recimo haljinu s maturalne zabave i dan danas bi mogla obući. Neke stvari možda kao mlada nisam razumjela. Bila sam ekstremno mršava i nosila sam široko kako bi prikrila manjak kilograma. No uvijek sam se nekako držala maminih riječi, meni i sestri je govorila – uvijek birajte umjereno. Tu sam mudrost dobno upamtila – ispričala nam je Biljana.
