Iz doba naših crno-bijelih djetinjstava ostala je izreka “Makni se, nije ti otac staklar!”. Ta baza danas se rijetko čuje jer je ona vezana uz doba zajedničkoga gledanja televizije u dnevnim boravcima ili TV salama.
Sobe i ekrani bili su premali, TV signal s antene na krovu bio je loš, a ljudi je bilo previše. Još je sve često bilo obavijeno oblacima dima jer se tada s pušačima nije ophodilo kao s pozitivnima na koronavirus.
Sve to je ometalo jasnoću slike, a najviše ju je ometao onaj koji bi se zaustavio ispred televizora ili se digao u kinu da skine jaketu, pa tako prekinuo snop kinoprojektora.
Onda bi se začuli povici o očevima staklarima, nikad o majkama. Staklarstvo, kao i mnogo toga u jeziku i u tadašnjem društvu, pripadalo je očevima. Majke su se spominjale u drugim k...