Jato vrana otelo je malo dijete i odnijelo ga u šumu: njegova sestra pojurila je za njima i doživjela iznenađenje...

Titlovane projekcije animiranog filma “Wildwood – Tajna zabranjene šume” (“Wildwood”) jedine su dostupne u hrvatskoj kinodistribuciji. To što nema prevladavajuće verzije vrlo je znakovito za novu animaciju studija Laika, zaslužnog za osebujne “stop motion” crtiće “Koralina i tajna ogledala”, “ParaNorman”, “The Boxtrolls”, “Kubo i čarobni mač” i “Gospodin Link:
U potrazi za skrivenim gradom”.

Domaći distributer dobro je procijenio da “Wildwood” baš i nije za (najmanju) djecu. U to ime govori i njegov izvorni predikat “PG-13” koji nalaže da “neki materijali u filmu mogu biti neprikladni za djecu mlađu od 13 godina”. Doista, uvodna scena sugerira da je bolje ne voditi najmlađe klince na “Wildwood”, kad se jedan dječak svuče do gola i skoči kroz prozor u smrt, na užas njegove majke. A i u spektakularnoj završnoj bitki teče krv i ima mrtvih.

Ilustracije radi, “PG-13” rejting imao je serijal “Gospodar prstenova” ili, kad smo kod animacija, “Princeza Mononoke”. “LOTR” i “Princess Mononoke” nisu slučajno “ilustrativno” navedeni. Pojačan epski orkestriranom glazbom Darija Marianellija i raskošnom fotografijom Caleba Deschanela, “Wildwood” je komad velebne fantazije upravo na tragu navedenih filmova.

Istoimeni roman Colina Meloyja iz 2011. (koji je ilustrirala njegova supruga Carson Ellis) nedvojbeno je nadahnut ostavštinom J.R.R. Tolkiena i Hayaoa Miyazakija, pa i C.S. Lewisa i fantasy filmova osamdesetih kao što su “Labirint”, “Beskrajna priča”, “Willow”...

Jasno, Meloy i Ellis izgradili su vlastitu mitologiju i stvorili svoj svijet na temeljima uzora, a to radi i redatelj Travis Knight (“Kubo”). Priča prati Prue McKeel (glas Peyton Elizabeth Lee), tinejdžericu iz Portlanda koja ne vjeruje u čaroliju, a njezin tata (Jake Johnson) priča joj priče iz obližnje magične, ali i opasne šume zvane Neprohodna divljina.

“Šume su samo šume”, kaže ona. Kad joj roditelji odu vani, Prue dobiva naputak da nipošto ne smije mlađeg brata, bebača, izvesti napolje, ali ona to napravi zajedno s razrednim znancem Curtisom (Jacob Tremblay), zaljubljenim u nju. Jato vrana počne se skupljati na dječjem igralištu iza njih (jedna po jedna, kao u Hitchcockovim “Pticama”), otme njezina brata i odvede ga u Neprohodnu divljinu.

Prue i Curtis odlaze za njima i ulaze u magični svijet šume, obavijene bršljanom, gdje životinje govore (kojoti itd.), a “obudovjela namjesnica” Alexandra (Carey Mulligan), u dubini duše tragična negativka od čije crne magije svi strahuju, želi iskoristiti “dijete iz vanjskog svijeta” za svoje mračne planove.

Kad se “tuđinka iz vanjskog svijeta” Prue susretne s prostorom gdje ljudi i pričajuće životinje koegzistiraju, ona se ne može odlučiti je li to “zastrašujuće ili neodoljivo”, a takav je i “Wildwood”, na momente i neujednačen u tome, odnosno razapet između jednog i drugog.

To su rijetki minusi crtića uz – na mahove – iscrpljujuće trajanje (132 minute) i razvedenu mitologiju pogodniju za dva animirana filma. No, “Wildwood” umnogome impresionira kao bajkovita priča o odrastanju i pronalasku dječjeg “sense of wonder” (“Misliš da si prerasla magiju, ali magija nije prerasla tebe”).

Knightu je “Wildwood” drugi film 2026. nakon “Masters Of The Universe”, ujedno i prvi Laikin nakon “Missing Link” iz 2019. godine. Razlog tome je Laikina iznimno ambiciozna “stop motion” produkcija “Wildwooda” s brojkama koje uključuju 136 sagrađenih setova i 231 lutku, što su brojke koje ne doseže ni drugi veliki studio specijaliziran za takvu animaciju – Aardman (“Pobuna u kokošinjcu”, “Wallace i Gromit”, “Pusti vodu da miševi odu”, “Pirati! Banda nepoželjnih”, “Janko Strižić”).

Rad na ovom animiranom filmu počeo je nedugo nakon objave romana. Dakle, posrijedi je animacija gotovo 15 godina u nastanku, ali sve se to vidi u svakom kadru. Za pojmove “stop motiona”, “Wildwood” je više od animiranog filma – pothvat. Laika i Knight napravili su veliki korak naprijed i u tom smislu je “Wildwood” značajan kao što je 1995. “Toy Story” bio za računalno generirani crtić.

Dio filma je neminovno potpomognut kompjuterskom animacijom, ali “stop motion” tehnika dominira i “Wildwood” za nju postavlja novi “benchmark”. Animacija je briljantna i fluidna, uistinu nešto posebno, od likova do scenografije, puna detalja u teksturi. Na trenutke gledatelj može i zaboraviti da gleda crtić koliko, primjerice, šuma u Neprohodnoj divljini izgleda gotovo kao prava, a sve je to većinski ljudske ruke djelo. “Wildwood” zaslužuje poštovanje. **** ⅓