Prije 60 godina Sinjani su u svojem gradu posljednji put čuli zvižduk parne lokomotive. Toga 30. rujna 1962. godine ispratili su posljednju kompoziciju uskotračne željeznice, koju su zvali Rera.
O tome je puno puta sa sjetom, nerijetko i sa suzom u oku, pričao Marko Grbeša jer je upravo on otpremio vlak broj 3834 i zatvorio knjigu prometa otvorenu 12. rujna 1903. godine, kad je otvorena ova pruga, a u kojoj su evidentirani svi polasci i dolasci vlakova uskotračne željeznice koja je prometovala na 45 kilometara dugoj trasi između Sinja i Splita, brzinom od 20-ak kilometara na sat.
– Toga dana čuo se posljednji zvižduk ferate, Rere, kako ju je narod prozvao, i to mi je bio najtužniji dan u životu. S Rerom i ja sam umra, ja sam nesta s njezinim zadnjim zviždukom. I uvijek mi je to u duši, jer Rera je bila duša Sinja i ciloga ovoga kraja, ka i Gospa Sinjska – kazivao je Marko Grbeša.
Iako je od ukidanja uskotračne željeznice koja je povezivala Sinj i cetinski kraj sa Splitom prošlo punih šest desetljeća, Rera je i dalje u kolektivnoj memoriji građana koji žive uz trasu kojom je ona vozila, od Splita preko Solina, Klisa, Dugopolja i Dicma pa sve do Sinja, gdje se i danas za lokalitet nekadašnjeg željezničkog kolodvora kaže “Na Ferati”, a i ulica nosi naziv “Put Ferate”.
Sve vrijeme otkako je Rera ugašena nikada nije prestala nada da će se jednoga dana vratiti u Sinj. Okrugla 60. obljetnica njezina posljednjeg zvižduka bio je zgodan povod da se taj san ostvari. Posebno kad je u siječnju ove godine sinjski gradonačelnik Miro Bulj rezolutno izjavio da se Rera vraća.
Duboko u pamćenju
– Ta naša ferata duboko se usjekla u kolektivno sjećanje građana Sinja i cetinskoga kraja, a od njezina posljednjeg zvižduka u Sinju nikada nije ugašena nada da će se Rera vratiti u grad. Ja ću kao gradonačelnik učiniti sve što je u mojoj i u mogućnosti gradske uprave da se Rera vrati do 30. rujna.
Da se vrati parna lokomotiva koju bismo kao vrijedan izložbeni eksponat naše povijesti postavili neposredno uz zgradu nekadašnje sinjske željezničke postaje – izjavio je Bulj za Slobodnu Dalmaciju početkom ovogodišnjeg siječnja, dodajući kako povratak Rere drži jednom od svojih primarnih zadaća u prvoj godini mandata.
Danas, 30. rujna, na 60. obljetnicu odlaska posljednje kompozicije Rere iz Sinja, od Buljeva obećanja nema ništa. Osim još jednog obećanja:
– Rera je dio našeg identiteta i takva će ostati. Ja ću ostvariti obećanje o njezinu povratku u Sinj. Radimo na tome da nabavimo lokomotivu, potpuno istog tipa kao onu koja je odvezla posljednju kompoziciju iz Sinja. Takvih lokomotiva nema u Hrvatskoj, ali ima ih u drugim, susjednim državama.
Za takvu nabavu hrvatski zakoni propisuju raspisivanje međunarodne javne nabave. Uspostavili smo kontakt s “Đurom Đakovićem” iz Slavonskog Broda, u kojemu su svojevremeno proizvodili takve lokomotive, kako bismo mogli sastaviti troškovnik, koji je preduvjet za javnu nabavu. Na tome radimo – kaže danas Bulj.
Iako se predstavlja posve drukčijim i operativnijim od drugih, i Bulj se, sudeći (i) po ovome slučaju, uklopio u puževe brzine hrvatske birokracije. Je li moguće da se za devet mjeseci nije mogla pripremiti potrebna dokumentacija za raspisivanje međunarodne javne nabave?
Posebno kad se zna da je poduzetnik Joško Marić, sa stalnom adresom na Krku, ali rođen u sinjskom naselju Brnaze, gdje često boravi, u “Rudniku mrkog ugljena Banovići” u BiH pronašao lokomotivu tipa, odnosno serije proizvodnje 83, dakle potpuno istog tipa kao lokomotiva koja je odvezla posljednju kompoziciju iz Sinja, kupio je i dao je obnoviti u tvrtku “Erax Invest”, vlasnika Refika Husića.
Akvizicija iz Banovića
– U drugoj polovini prošle godine “Rudnici mrkog ugljena Banovići” dali su neispravnu lokomotivu oznake 83-181 i cijelu kompoziciju vagona uništenih hrđom na javnu dražbu kao staro željezo. Javio sam se i, kako sam bio najpovoljniji ponuđač, postao sam vlasnik cijelog “paketa”, i to 19. studenoga 2021. godine jer sam toga dana obavio posljednju uplatu prema ugovoru s “Rudnicima mrkog ugljena Banovići”.
Lokomotivu s vagonom za ugljen, što je neodvojiva cjelina, dopremio sam u krug tvrtke “Erax Invest”, u kojoj su napravili ponudu za njezinu potpunu obnovu.
Ja sam ponudu prihvatio, potpisao ugovor i uplatio akontaciju da se krene s poslom, koji se sve vrijeme odvija i pri kraju je. Da je Sinj bio agilniji, lokomotiva je mogla biti u potpunosti obnovljena prije mjesec-dva. Danas ne znam što će u konačnici biti. Lokomotiva koja se obnavlja u međuvremenu je postala vlasništvo tvrtke “Erax Invest”. Ona je danas vrlo traženi komercijalni proizvod – kaže Joško Marić.
Ovome još treba dodati da je još u siječnju u Banoviće i tvrtku “Erax Invest” putovao i gradonačelnik Bulj. Putovao je u društvu novinarske ekipe “Slobodne”, potpisnika ovih redaka i kolege fotoreportera. Kad je razgledao neispravnu lokomotivu oznake 83-181, Bulj nam je kazao:
– Odlučio sam pokrenuti projekt povratka Rere u Sinj do kraja rujna ove godine. Razgledavanje pronađene lokomotive prvi je korak na tom vrlo složenom i zahtjevnom putu.
Ovogodišnji rujan i s njim “okrugla” obljetnica posljednjeg zvižduka Rere u Sinju odlaze u prošlost. Što će donijeti budućnost, hoće li vratiti Reru u Sinj i hoće li Bulj, bez obzira na to što je političar, ipak ispuniti obećanje, pokazat će vrijeme.