Na X-u odnosno bivšem Twitteru objavljena je karta Europe na kojoj su po državama upisane godine u kojima je u njima posljednji put izvršena smrtna kazna.
S tri boje označeno je gdje su one obavljene strijeljanjem, vješanjem ili pak odrubljivanjem glave, mahom giljotinom.
Većina tih posljednjih egzekucija dogodila se u 20. stoljeću, uglavnoj u njegovoj drugoj polovici, ali neke i puno ranije. Portugal je država koja je najranije odustala od najteže kazne, još sredinom 19. stoljeća, odnosno 1846. godine. Trideset godina nakon nje, 1876. godine, posljednja smrtna kazna obavljena je u Norveškoj.
Strši Bjelorusija koja je jedina obavila pogubljenje u trećem mileniju, i to relativno nedavno - 2017. godine.
Uostalom, evo karte:
A koja priča stoji iza posljednjeg pogubljenja po pravomoćnoj presudi u Hrvatskoj?
Ona je doista jeziva: četverostruki ubojica Dušan Kosić pobio je četveročlanu obitelj Matijević zbog banalnog duga. Dvomjesečnu bebu zatukao je udarcima pepeljarom po glavici. Kronologija prestrašnog zločina objavljena je prije desetak godina u 24 sata:
"Vozač kamiona Čedomir Matijević pet dana se nije pojavio na poslu. Policija je pokucala na njegova vrata na periferiji Karlovca 5. ožujka 1983. godine. Obili su vrata jer im nitko nije otvarao. Dočekao ih je težak i ustajao zrak. I tišina.
Čedomirovo tijelo ležalo je u kuhinji, odmah kraj ulaznih vrata. Oko glave bila je lokva krvi, a zidovi su bili poprskani. Snježana, beba od osam mjeseci, ležala je na trbuhu u krevetiću u spavaćoj sobi. Glava joj je bila deformirana i krvava. Na drugom kraju sobe ležala je mrtva 2-godišnja Dragana. Ubojica ju je pokrio dekom. Nakon što su policajci obili šupu pronašli su tijelo Čedomirove supruge Slavice.
Policajcima je postao sumnjiv Čedomirov kolega Dušan Kosić jer se pretjerano zadužio. Uhitili su ga 30. ožujka iste godine. Brzo je priznao da je ubio obitelj.
U njegovom kamionu pronašli su popis ljudi kojima je bio dužan. Među imenima je pisalo i ime Čedomira Matijevića. Dugovao je žrtvi 155.000 dinara, a plaća mu je bila 14.000 dinara. Dušan je vratio dugove šestorici drugih vjerovnika treći dan nakon nestanka Čedomira. Platio je i zaostale rate kredita.
Priznao je ubojstva policajcima, a zatim i istražnom sucu.
Otišao je kod Čedomira posuditi nešto novca. Ovaj mu je dao 2000 njemačkih maraka, a ostatak spremio u ormar. Dušan se vratio u njegovu kuću dok je Čedomir bio na poslu. Sačekao je da Slavica ode u šupu i ukrao ostatak novca.
Tada je shvatio da će Matijevići znati tko ih je pokrao. Krenuo je za ženom. Uzeo je željeznu šipku i udario je nekoliko puta po glavi. Nesretnu Draganu je zadavio, a bebu tukao pepeljarom po zatiljku.
Pronašao je sjekiru, sjeo u kuhinju i čekao Čedomira. Udarao ga je dok se god micao. Krpom je pobrisao krv. Ponio je krvavu krpu, ključeve od šupe i od kuće. Nekih 100 metara od kuće bacio je krpu u živicu, a ključeva se riješio kraj groblja.
Policajci su dan kasnije organizirali rekonstrukciju. Dušan je surađivao. U detalje je opisao stravične zločine i pokazao gdje se riješio dokaza. Sve su pronašli tamo gdje je pokazao.
Ipak, na suđenju u rujnu 1983. godine sve je porekao. Tvrdio je kako je došao vratiti novac. Nepoznati muškarac, koji se predstavio kao Milan došao je deset minuta kasnije. Nakon što je Dušan otišao, Slavica i Milan su ostali u kući.
Iako ga nitko nije vidio na mjestu zločina, sudac je povjerovao ranijem priznanju. Ovo je ujedno i jedini slučaj osude za višestruko ubojstvo na temelju indicija.
Okružni sud u Karlovcu osudio ga je u listopadu iste godine na smrtnu kaznu."
Bila je to posljednja smrtna kazna izvršena u bivšoj Jugoslaviji, dakle i Hrvatskoj, u kojoj je ukinuta 1990. godine.
A kako su izgledali posebni trenuci monstruoznog ubojice Kosića opisano je u tekstu objavljenom u Jutarnjem listu 2013. godine:
"U 22 sata predsjednik Okružnog suda pokucao je na vrata samnice karlovačkog zatvora. U njegovoj pratnji su dvojica stražara i liječnik. Ulazak stražara u samnicu osuđenika budi iz sna. Iako još uvijek snen, jasno razumije riječi suca.
- U ime naroda, obavještavam vas da će se smrtna kazna strijeljanjem izvrštiti u roku od četiri sata. Vaša posljednja molba za pomilovanjem je odbijena - kaže mu sudac.
Osuđenik je klimnuo glavom. Pregledao ga je liječnik i ustanovio da je zdrav. Prije nego što je došao u samnicu, predsjednik Okružnog suda u Karlovcu, prema propisima, obavijestio je tadašnji Republički sekretarijat za unutrašnje poslove o vremenu i mjestu izvršenja. Obavijestio je i Republički sekretarijat za pravosuđe i organizaciju upravne vlasti radi određivanja straže iz kazneno-popravnih domova koja će obaviti pokop.
Oko jedan sat poslije ponoći tog 29. siječnja, osuđenik je u vozilu. Ide na stratište. U vozilu su i liječnik i član sudskog vijeća. Osuđenik ima pravo na posljednju želju. Tražio je rakiju. Dobio je konjak, dva decilitra popio je naiskap.
Traži još jednu stvar. Da se novac koji je zaradio u zatvoru preda njegovoj obitelji, odnosno njegovim maloljetnim kćerima. Nakon kraće vožnje, stigli su na Jamadol, nedaleko od karlovačkoga groblja, na mjesto gdje će se izvršiti egzekucija. Osuđeniku se stavlja povez preko očiju.
Streljački vod je spreman. U redu stoji sedam policajaca. Zbog njihove sigurnosti, njihova imena nikad nisu ušla u sudski spis. U rukama su im puške. Prije nego što će preuzeti puške, njihov komandant će ih napuniti mecima. U četiri puške stavit će bojeve metke, u tri puške bit će čorci. Samo jedan od njih bit će dželat. U točno dva sata i osam minuta 29. siječnja 1987. godine, liječnik je ustanovio da je osuđenik Dušan Kosić mrtav."