Ondje gdje se kilometrima proteže suho, kamenito tlo, a krajolik više podsjeća na površinu Marsa nego na mjesto na kojem bi mogao niknuti život, priroda je priredila prizor koji se rijetko viđa. Čileanska pustinja Atacama, poznata kao jedno od najsuših područja na planetu, pretvorila se u šareni tepih cvijeća. Iza ovog neobičnog preokreta krije se klimatski fenomen koji u drugim dijelovima svijeta često donosi ozbiljne vremenske nepogode.
Pustinja koja se pretvara u more cvijeća
Atacama se prostire uz pacifičku obalu Južne Amerike i već je dugo poznata po ekstremno maloj količini oborina. Pojedini dijelovi ove pustinje toliko su suhi da ondje godinama može proći bez značajnijih kiša. Upravo zbog takvih uvjeta njezini se krajolici često koriste za snimanje znanstvenofantastičnih filmova, a služe i za testiranje instrumenata koji se razvijaju za istraživanje Marsa.
No kada stignu odgovarajuće oborine, naizgled beživotno tlo pokazuje sasvim drukčije lice. U razdobljima poznatima kao Desierto Florido, odnosno cvjetajuća pustinja, iz zemlje niču biljke koje su dugo čekale povoljne uvjete za rast.
Prema podacima koje je čileanska šumarska uprava Conaf iznijela za CNN Chile, kiše povezane s fenomenom El Niño mogu potaknuti rast približno 200 biljnih vrsta na području koje se prostire na oko 17.000 četvornih kilometara. Takav prizor pretvara surovi pustinjski krajolik u prirodnu atrakciju koja privlači posjetitelje iz cijelog svijeta.
Kako El Niño mijenja izgled jedne od najsuših pustinja?
El Niño je klimatski fenomen povezan s promjenama temperature površinskog sloja mora i atmosferskih uvjeta u tropskom dijelu Tihog oceana. Kada se pojavi, može promijeniti uobičajene obrasce padalina i temperature u različitim dijelovima svijeta.
Uz obalu Čilea i Perua njegove posljedice, ovisno o okolnostima, mogu uključivati obilnije oborine. Za područja naviknuta na sušu takva promjena znači mnogo više od nekoliko kišnih dana: dovoljno vlage može pokrenuti rast biljaka i probuditi sjeme koje je dugo mirovalo u tlu.
Ipak, obilne kiše nisu uvijek dobra vijest. Na pojedinim područjima mogu izazvati poplave i klizišta, pa isti klimatski fenomen istodobno može donijeti spektakularne prizore i ozbiljne probleme.
Cvjetanje traje kratko, a privlači velik broj posjetitelja
Najljepši prizori obično se pojavljuju tijekom južnog proljeća, kada se pustinjski predjeli ispune bojama. Cvjetovi različitih oblika i nijansi izranjaju iz tla, a posjetitelji zastaju uz ceste kako bi fotografirali prizor koji se ne može vidjeti svake godine.
Cvjetanje je privremeno i ovisi o količini oborina, temperaturi i drugim uvjetima. Kada se tlo ponovno isuši, biljke postupno nestaju iz krajolika, a sjeme ostaje u zemlji i čeka novu priliku.
Pustinja poznata i po istraživanju svemira
Atacama nije zanimljiva samo zbog rijetkog cvjetanja. Zbog iznimno suhog zraka i malog svjetlosnog onečišćenja, njezino je nebo među pogodnijima za astronomska promatranja. Na visoravni Chajnantor nalazi se i sustav radioteleskopa ALMA, jedan od najvažnijih astronomskih projekata na svijetu.
Upravo je taj kontrast ono što Atacamu čini toliko posebnom: danju se pred očima otvara surov, gotovo nestvaran krajolik, a nakon rijetkih kiša pojavljuju se cvjetovi koji naizgled nemaju što tražiti u takvom okruženju.
Cvjetajuća pustinja zato nije samo atrakcija za turiste i fotografe. Ona pokazuje koliko se život može prilagoditi ekstremnim uvjetima i koliko malo ponekad treba da se krajolik potpuno promijeni. U Atacami je to dovoljno vode da se probudi sjeme koje je čekalo svoju priliku možda godinama.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....