Trodupli pogodak postigao je Jim Carrey 1994. godine. Glumac je imao čak tri uzastopna kinohita koji su osvojili prvo mjesto američkog box-officea. Najprije "Ace Ventura: Šašavi detektiv", zatim "Maska" ("The Mask") i onda "Glup i gluplji". Bila je to godina za povijest: Carrey je prvi glumac kojemu je nešto tako uspjelo.
Ako "Maska" možda nije najbolji film u tom nizu, mnogima je najomiljenija, a bila je najveći hit u svjetskim kinima (350 milijuna dolara; na budžet od 23) i odigrala je najznačajniju ulogu u pretvaranju Carreyja u megazvijezdu, odnosno oblikovanju njegove komičarske persone. "Ace Ventura" je predstavio svijetu Carreyja, a "The Mask" ga je lansirao u orbitu i sagradio most prema "Dumb and Dumber".
Tko zna bi li Carrey postao to što jest bez "Maske" i redatelja Charlesa Russella. Naime, studio New Line Cinema planirao je u formi horora ekranizirati istoimeni, prilično nasilni i mračni strip-serijal Mikea Richardsona, utemeljitelja Dark Horse Comicsa, te pokrenuti novu franšizu nakon one Freddyja Krugera.
Iako je na hororima sagradio ime ("Strava u Ulici brijestova 3", "Mjehur ubojica"), Russell je inzistirao da mračnost ostane u tragovima, tj. da se stripovska priča prilagodi široj publici te nezasitnoj verbalnoj i tjelesnoj energiji komičara Carreyja. Russell je pogodio.
Horori u to vrijeme nisu najbajnije prolazili u kinima ("Nova strava Wesa Cravena", "U raljama ludila"), a Carrey je bio u naletu i kao stvoren za maničnu komičnu inačicu "Dr. Jekylla i Mr. Hydea", priču o Stanleyju Ipkissu, povučenom bankaru lišenom samopouzdanja koji se, kad pronađe drevnu zelenu masku i stavi je na lice, transformira u samopouzdanog ekstroverta s poštapalicom "Smokin‘!".
Ipkissov alter ego vragolanski je spoj Jokera iz "Batmana" (široki klaunovski osmijeh i bijeli zubi) i Tasmanijske Nemani iz crtića "Looney Tunes" (tornadoliko gibanje), ali i svojevrsni lik iz animiranih filmova Texa Averyja kakve Stanley voli gledati na televiziji. Kadar je odbijati se od zidova poput loptice hopsice, a njegove oči iskaču iz duplji i vilica mu doslovce pada do poda nakon što u noćnom klubu ugleda plavokosu Tinu Carlyle.
Dok se Stanley zblesio na pojavu seks-bombe Tine u crvenoj haljini (nikad tako lijepa Cameron Diaz imala je u debitantskoj ulozi jedan od najboljih ženskih uleta u neki film ikad) kad je jednog kišnog dana ušla u njegovu banku, on će kao Maska očijukati s njom i zaplesati nemoguće plesove.
"Kad stavim masku, mogu biti tko poželim, ona oživljava vaše najdublje želje. Ako si duboko u sebi pomalo potisnut i beznadni romantik, pretvaraš se u neku vrstu divljaka ludog od ljubavi", govori Ipkiss. "Metaforički govoreći, svi nosimo masku i potiskujemo želje", čujemo u filmu koji daje priliku Carreyju da ispuni sve što je poželio.
Crtić-komika Acea Venture ovdje je potencirana, kao i glumčeva "gumiflexovska" tjelesnost i facijalne ekspresije. Od gledanja crtića Stanley doslovce postaje crtić kao Maska i razbija granice fizički (ne)mogućeg, prebačen iz animiranog filma u igrani. "Morat ću se odreći crtića", kaže on kad se vrati u svoje pravo obličje.
Ipak, Russell s mjerom koristi tada napredne kompjuterski generirane efekte kompanije Industrial Light & Magic, znajući da je Carreyjevo gumeno lice najjači efekt, a i zauzdava glumca kad se čini da će, na štetu filma, biti do kraja pušten s lanca i preforsirati neke scene ("Neka me netko zaustavi").
Danas bi naslovni lik zasigurno bio u potpunosti računalno animiran, a 1994. je nosio prostetičku masku koja se uklapala u ondašnje ekranizacije stripova, od "Batmana" do "Dicka Tracyja". Nakon što masku stavi negativac, gangster Dorian Tyrel (Peter Greene, Zed iz "Paklenog šunda"), on izgleda kao da bi mogao biti i zlikovac iz "Dicka Tracyja".
Zahvaljujući Russellu i snimatelju Johnu R. Leonettiju ("Prizivanja"), bratu Matthewa F. Leonettija, ali i kostimografiji i scenografiji, vizualizacija je postmodernog retro štiha. Stripovski je provučena kroz kinematografiju četrdesetih, na granici animiranih i gangsterskih noir filmova s Jamesom Cagneyjem i Humphreyjem Bogartom, koristeći sličan prosede kao vršnjački "Osvetnik iz sjene" (minus crtanolikost).
"The Mask" je dijelom i superherojski stripovski film, ambijentiran u fiktivni Rubograd/Edge City, uzgred prvi koji je postao kinohit, a da nije o Supermanu ili Batmanu. Maska je super brz, neuništiv, sposoban izbjegavati metke pet godina prije Nea u "Matrixu", pretvoriti balon u strojnicu i progutati bombu. "Mogao bih biti superjunak, sila dobra...", razmišlja Ipkiss kao Maska koji će isprve izvoditi nepodopštine i pobijati mantru "velike moći, velika odgovornost" prije nego što shvati da se ne mora skrivati iza alter ega ("Momak pod maskom, to si ti cijelo vrijeme").
Lik u Carreyjevoj interpretaciji zasigurno je modelirao filmskog Deadpoola s obzirom na "meta" humor i razbijanje tzv. četvrtog zida, bilo da prima "Oscara" za scenu umiranja i referira se na pobjednički oskarovski govor Sally Field ("Stvarno me volite"), parodira Bjegunca" ("Nisam ja, bio je jednoruki čovjek") i imitira "Prljavog Harryja" (Jim je glumio u petom dijelu serijala naslovljenom – pazite sad! – "The Dead Pool"). Modelirao je i Carreyjeve kasnije likove sa simboličkim ili doslovnim alter egom u "Batmanu zauvijek", "Lažljivcu" i "Ja, ja i Irena", a probudio je i njegovu mračnu stranu za "Nepodnošljivog gnjavatora". Smokin‘!
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....