Malo po medijima, malo po društvenim mrežama, zakotrljala se priča da je predstava "Okretište" u splitskom HNK nakon tri izvedbe upokojena - i to zbog tračnica u obliku slova U na sceni.
"Okretište", nastalo po knjizi Damira Karakaša i u režiji Dina Mustafića imalo je premijeru 8. prosinca, nakon toga uslijedile su još dvije izvedbe - i gotovo.Ovoga mjeseca nema je na repertoaru, vjerojatno ni idućeg, a potom slijede Marulićevi dani...
Otkud bizarna priča o navodnoj cenzuri zbog osvjetljene polovice okruglog, rotirajućeg dijela pozornice? Je li u pitanju O ili U?
Damir Karakaš je izjavio kako je čuo za takav razlog ali nije on pokrenuo glasine nego netko drugi, pa je samo reagirao.
- Osnovni problem je što predstava ne igra. Tu nešto ne štima. Zovu me gledatelji koji nisu stigli na one tri izvedbe - ni moja žena još nije pogledala "Okretište"- zovu me glumci i neki novinari. Čuo sam već ranije da nekoga muče tračnice koje ocrtavaju slovo U, a uz to i neke rečenice iz mog teksta.
Imao sam zbog njih i uvredljivih poziva, no, pustimo sad to...Čuo sam i šutio, ali su čuli i drugi pa su pitali. Dakle, nisam ja inicirao priču. E, sad, kada je objavljena imamo još bizarniji nastavak. Slijede pozivi, neki, a među njima ima i mojih Ličana, pitaju - tko se to usuđuje u Hrvatskom narodnom kazalištu zabraniti slovo U?
A zapravo, kada se postavi zastor između rotirajuće pozornice, imamo čak dva U...Nego, nije nije tu važna abeceda, ni O ni U ni A, nego je pitanje što će biti s "Okretištem". Da bi se zadržao kontinuitet, moralo bi igrati barem jednom - dvaput u tri mjeseca. Sada ga ne vidim na repertoaru, u planu su nove premijere, doći će Marulićevi dani...i to je potop predstave. A igraju neki stariji komadi, dakle, termina ima.
Surađivao sam s mnogim kazalištima, ali ovako nešto nisam doživio. A za vrijeme proba sve je bilo odlično, publika je bila zadovoljna, a glumci također - Mijo Jurišić koji tumači Damira rekao je da mu je ovo jedna od tri najdraže predstave, Filip Radoš spominjao je kako je s radošću dolazio na probe, navodi Karakaš i dodaje kako tema jest teža, ali teatar nije predviđen samo za komedije nego i ozbiljne predsatve.
Činjenica jest da termin premijere nije bio sretan. Pao je u predbožićno vrijeme, potom su usliijedile za to doba godine obavezne i krcate izvedbe "Orašara" pa božićni i novogodišnji koncerti.
O tome - ali i o ušatim tračnicama zatražili smo komentar od intendanta Srećka Šestana.
Napominjemo mu kako je za svaku predstavu loše kada načini veliku pauzu između izvedbi - glumci se moraju ponovno uigravati a publika komad percipira kao već star.
Za slovo U, pita intendant, kakve su to gluposti? O je u pitanju, zaboga, okretište je, presječeno i njime prolaze osvjetljeni "vagoncini". Kakva slova, kakvo U ili O? A što se tiče predstave - igrat će i za nju će se pronaći adekvatni termini, kaže Šestan i pojašnjava:
-Zbog objektivnih razloga - podsjetimo se, među njima je i korona koja još nije otišla - mijenjali su se termini premijera, i "Okretišta" i "Triju sestara". Potom, nakon dvije godine ponovno smo upisivali pretplate i imamo obaveza prema pretplatnicima, oni moraju dobiti naslove i iz drame i opere i baleta.
Također smo u obavezi raditi i na novim projektima. Stoga, ukoliko se dogodi dulja pauza, "Okretište" ćemo s redateljem malo obnoviti ali neće ostati "neizigrano". To je dobar tekst, dobro režiran i odigran.Uz njega stoje izvođači, publika, pa i kritika. Sasvim sigurno će nastaviti život i u idućim sezonama, zaključuje Šestan.
Ovom prilikom ipak treba napomenuti kako problem malog broja izvedbi nije nov. Dobro, zadnje dvije godine bile su kaotične, korona je "pojela" neke predstave koje su mogle dulje trajati, ali, događalo se to i ranije.
Glumci nam često o tome govore, pamte vremena kada su predstave trajale mnogo sezona. Napokon, i velik trošak predstavlja postavljanje novog komada koji će igrati nekoliko puta. Problem jest u organizaciji ali i u ograničenjima. Ne treba zaboraviti da se na sceni guraju tri ansambla a da trenutno fali scenskih radnika - došlo je do smjene generacija, neki su otišli u mirovinu, a publika vidi samo ono što je navečer došla pogledati; međutim, valja ujutro postaviti scenu za jednu probu, popodne je razmontirati, postaviti novu za večernju izvedbu i tako ukrug.
A što se tiče slova U, i insinuacija vezanih uz njega, vidjet će ga onaj tko baš želi. Napokon, i gledalište je potkovasto,a i prozori na zgradi, ako se malo izokrene pogled, djeluju sumnjivo.