Slušali smo Wagnera u kazalištu koje je on sam nacrtao i pitali se: Ima li Split pravo hvaliti se da je operni grad?

Četrnaest godina nakon što sam na Svečanim igrama u Bayreuthu 2012. godine odgledao Tannhäusera i Parsifala Richarda Wagnera, ove godine imao sam povlasticu u majstorovom Festspielhausu čuti i vidjeti prvi dio tetralogije Prsten Nibelunga – Rajnino zlato. To je doista jedinstvena prilika za moći osjetiti dubinu i širinu Wagnerove glazbe, jerbo je ovo kazalište i konstruirano prema skladateljevim skicama, odnosno prilagođeno je zvuku njegovoga golemog orkestra dobrano pojačanoga s limenim puhačima. Pa onda fortissimo tutti orkestra ovdje ne zvuči zaglušujuće kao topovi na bojišnici, nego se zaista može osjetiti uravnotežena dinamika svirača s kontroliranim decibelima, kad u određenim momentima gledatelj osjeća kako mu rebra vibriraju pod prsima.

Radeći na reformi ope...