Voditelj zloglasne emisije organizirao je lov na internet-predatore uživo: angažirao je mlade ljude da glume ‘mamce‘...

Ravno pred kameru zakoračio je Chris Hansen nakon što ju je pogledao pravo u oči u prvoj sceni filma “Udarni termin” (“Primetime”). Čak i prije nego što vidimo Hansena u cijelosti, čujemo kako opsesivno recitira replike, tipa “Svući ću te, a ti ćeš svući mene...”.

Voditelj i novinar američke reality TV emisije “To Catch a Predator” zapravo čita izvatke iz “chat” dopisivanja naizglednog pedofila i maloljetnice, izgledajući kao glumac koji se priprema ispred ogledala za izlazak na scenu. Hansen je spreman zakoračiti na set svoga reality showa i razotkriti internet-predatora na djelu. Sve TV kamere snimaju i... “vrijeme je za predstavu” ili “It’s showtime”.

Pratimo muškarca (Tony Revolori) kako ulazi u kuću tinejžerke koja mu, nakon dobrodošlice, kaže da se vraća za čas i napušta prostoriju. U tom trenutku s gornjeg kata kuće ponosno i teatralno silazi Hansen – on se suočava s predatorom čitajući na glas njegove neprikladne seks-poruke.

“Ovdje si u kući 13-godišnjakinje”, podsjeća ga Hansen i otkriva “Radimo priču o odraslima koji se dopisuju s tinejdžerima”. Tipa dobro snimi TV kamera prije nego što policija stupi u akciju i stavi mu lisice... predator je ulovljen. Pet minuta je dovoljno redatelju Lanceu Oppenheimu da, uz pomoć nadahnutog Roberta Pattinsona u mogućoj ulozi dosadašnje karijere, uspostavi Hansenov lik i djelo, te sami film kao izvrsnu medijsku satiru.

Pratili smo završnicu tajne operacije “lova na predatora” u kojoj svatko ima svoju ulogu: dok se Xavier (Matthew Maher) predstavlja kao tinejdžer/ica s druge strane tastature i “peca” pedofile, Del (Phoebe Bridgers) glumi maloljetnika/cu zbog svojeg mladenačkog i dijelom androginog izgleda.

Sve to režira Hansen uz asistenciju producentice Andie Bender (Merritt Wever), ponašajući se i kao da je glumac, glavna zvijezda showa. “Što bi se dogodilo da nisam bio ovdje? Vidiš kako ovo izgleda, zar ne? Na kraju dana, čovjek mora biti odgovoran za odluke koje donosi. Slažeš li se? Gledaš li televiziju? Pa, postoji nešto što bi trebao znati. Ja sam Chris Hansen iz Dateline NBC-a. A ti ćeš uskoro postati dio televizijske povijesti...”, njegov je ponavljajući obrazac u suočavanju s predatorima.

Emisija “To Catch a Predator” bila je jedna od najgledanijih u Americi sredinom 2000-ih, zauvijek je promijenila televiziju i potencirala novomilenijski (medijski) senzacionalizam kakav poznajemo, tako da čak i crna kronika, tj. zločin u nastajanju može postati TV spektakl. “Ono što radiš je jebeno važno. Da sam na tvom mjestu, jednostavno bih ih ubio, prebio na mrtvo ime. Zar ih nikad ne želiš... iskrvariti?”, pita jedan čovjek Hansena, a on odgovara “Pa, mislim da je ono što radim možda malo gore”.

Milijuni su pred malim ekranima osuđivali potpune strance prateći iz tjedna u tjedan Hansenova šokantna izvođenja – potencijalnih i pravih – pedofila pred kamere nestrpljivo čekajući da se netko od njih ubije pribijen na televizijski stup srama (to se na kraju i dogodilo), posebno otkako je emisija dobila “udarni termin”/”primetime” na NBC-ju i borila se s popularnom ABC-jevom serijom “Izgubljeni” za sami vrh gledanosti na Nielsenovoj ljestvici.

Film pokazuje kako Hensen nije prezao od ničega da podiže gledanost s “nećete vjerovati tko dolazi” momentima dok je bio na misiji “čistimo svijet od drevnog zla” jer “ovo je industrija zabave, moraš im reći kako to prodati”. “Nekoć je svaki grad imao stup srama. Danas svaki dom ima televiziju i ja sam na njoj”, govori Hansen, iako je tijekom “lova na predatora” i sam postao svojevrsni predator.

Moralni kompas sve opsjednutijem Hansenu (“Udarni termin, dušo”) već odavno ne pokazuje sjever; izvanbračne aktivnosti uključene. Zato film iz perspektive mladog glumca Dana Pluma (Skyler Gisondo) pokazuje posljedičnu dehumanizaciju emisije u potrazi za senzacijom. Dan je (izgubljena) duša filma. Dječački izgled omogućio mu je ulogu 13-godišnjeg “mamca”. On nije imao pojma u što se upušta prije debija, tj. “vatrenog krštenja”, glumeći mamca za tipa koji je spustio hlače čim je ušao u njegovu kuću.

Nesretnik je samo htio glumiti i dobiti člansku iskaznicu Ceha glumaca, a u tom procesu je postao Mamac-Dan i izgubio dušu, naročito kad je Hansena lov na predatora odveo do pomoćnika okružnog tužitelja iz Teksasa (Alex Winter). “Primetime” je medijska satira u najboljoj tradiciji “TV mreže”, “Rođenih ubojica” i “Noćnih kronika”. Redatelj Oppenheim u svom igranom prvijencu efektno evocira (TV) estetiku epohe.

Rekreacije reality TV scena upravo su sjajne, istovremeno realistične i stilizirane, od rasvjete do zrnate estetike na granici ranih digitalnih kamera i oštećenih VHS kaseta koje su tada živjele svoje zadnje dane. Neki kadrovi unose dozu nadrealnog u reality, recimo Hansenov krupni plan uronjen u tamu ili kiša kako se slijeva niz prozor kuće i prekriva lijevu stranu njegova lica prije finalnog lova na predatora. “Udarni termin”, dušo. **** ½