Beba "Rosemaryne bebe". Tako je nekako zamišljen finski horor film "Dijete noći" ("Yön lapsi"/"Nightborn"). Ambiciozna redateljica i koscenaristica Hanna Bergholm, proslavljena superiornijim prvijencem "Izlijeganje" iz 2022., zasigurno je željela da njezino drugo čedo preuzme štafetu od "Rosemary‘s Baby" Romana Polanskog s Miom Farrow u ulozi nesretne majke Sotonina sina.
Može i od "Pretkazanja" Richarda Donnera koji se s odgajanjem posvojenog malog Damiena ionako može pročitati kao nekakav neslužbeni nastavak Polanskova filma – "Rosemaryno dijete". Dakle, "Dijete noći" je, recimo to tako, postavljeno da bude nova "Rosemaryna beba" za 2020-e, porođena iz priča finskog folklora napučenog strašnim šumama, trolovima i sličnim bićima.
Ovo je dekada kad su filmske priče o majčinstvu tijekom poslijeporođajne depresije postale mini-trend s filmovima "Umri, ljubavi", "Kad bih imala noge, nabila bih te" i "Noćna kuja", sve nakon "Tully". Svaki od ovih filmova, posebno košmarni "Die My Love" i "If I Had Legs I‘d Kick You", imao je elemente horora, psihološkog ili tjelesnog.
"Nightborn" je doslovno film strave i užasa o majčinstvu ("Nema veće sreće na svijetu nego biti majka"), nasljeđu i folkloru ("Baka je uvijek govorila da u šumi ima nešto opasno") koji objedinjuje i psihološko i tjelesno, nažalost prilično neujednačeno. Majka u ovom filmu je Saga (Seidi Haarla, otkriće finskog festivalskog bisera "Kupe br. 6", izgleda kao spoj Rene Zellweger i Joey Lauren Adams).
Saga se s britanskim suprugom Jonom (Rupert Grint, nezaboravni Ron iz hit-serijala "Harry Potter") doselila u kuću iz djetinjstva blizu šume, bogu iza nogu, gdje njih dvoje naprave dijete i odluče zasnovati obitelj. Beba se rodila ranije, porod je bio blago rečeno težak (i krvav), tako da to što čujemo "Imate zdravog dječaka" i "Sve je u redu" treba uzeti s rezervom.
Beba po imenu Kuura je dlakava, siše krv, ne samo mlijeko (!), a i sunčeva svjetlost joj ne odgovara kao da je vampir. "Zašto izgleda tako čudno", ključno je pitanje za dijete čije lice ne vidimo, možda i zato što je računalno-generirana lutka bebe već dovoljno neuvjerljiva.
"Nadala sam se lijepoj djevojčici a umjesto toga imam ovo čudovište", govori Saga i obraća se bebi sa "Znam što si". Bebin susret sa Saginom majkom (Pirkko Saisio) i Jonovim roditeljima (John Thomson, Rebecca Lacey) polazi naopako. Kuura potegne naušnicu bake i iz uha šikne pola litre krvi valjda. Kad Jonov otac poželi krstiti dijete, i to uz kamin, eto opekline na maloj ruci, iako je beba dodirnula hladno željezo.
Takve scene su režirane bez imalo hororske suptilnosti kakvu je njegovao Polanski pa i Donner tako da "Dijete noći" ispada bliže kopijama njihovih filmova, poput "Siročeta" i "Slučaja 39". Bergholm pokušava pozicionirati film na granici psihološkog i nadrealnog, prizemljenog i fantazijskog, u smislu da se sve može iščitati i kao produkt Sagine psihičke labilnosti nakon besanih noći itd. i kao da se stvari doista zbivaju.
No, upliv grotesknog horora, mjestimice preforsiranog i na trenutke pomiješanog s krvavo-crnim humorom, odvlači "Nighborn" prema mračnoj bajkovitoj fantaziji. Na sličnoj je granici redateljica operirala i u debiju "Hatching", ali taj je film bio bolje izbalansiran. Od "Djeteta noći" očekivalo se puno više nakon "Izlijeganja". ** ⅔
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....