Remiksom standardnih komedija o zakasnjelom odrastanju i sazrijevanju vječnog muškog djeteta i/li neženje mogao bi se nazvati “Club Kid”, jedan od najboljih i najdražih filmova pogledanih na Londonskom festivalu – i uopće 2026. – koji hrvatsku premijeru ima na ZFF-u. Vjerojatno znate kakav je to tip komedije: “Arthur”, “Tri muškarca i beba”, “Tata od formata”, “Sve zbog jednog dječaka”, “Dostavljač”, “Buntovnica”...
Međutim, Jordan Firstman u svom je dugometražnom redateljskom prvijencu napravio nezavisnjački komično-dramski “spin” na tu formulu. Tako, “Club Kid” je srodniji “indie” biseru “Idemo, idemo” Mikea Millsa, već i po tome što dijele logo nezavisne kompanije A24, koja je je kupila prava za svjetsku kinodistribuciju Firstmanova filma u Cannesu (prikazan u sekciji “Izvjestan
pogled”) za 17 milijuna dolara.
U prvoj sceni s glasnom klupskom muzikom i blještavim kadrovima stroboskopskih svjetala film nas evokativno uvodi u svijet newyorških partijanera i underground partyja zaslugom snimatelja Adama Newport-Berre (“Poziv”). Režija je euforična, upijamo atmosferu kluba i ne želimo da party završi. Kamera je fokusirana na party-promotora Petera (Firstman i ispred kamere) kako dijeli raznoliku drogu partijanerima po klubu, a i sam je svojski konzumira.
Peter je gay, ali naći će se u “threesome” situaciji s jednim tipom i Britankom (Paris Petitjean) koju je na početku večeri odbio za seks utroje kad je bila s prijateljicom (Kirby Howell-Baptiste). Deset godina kasnije, Peter i dalje žestoko partija, ali efekti takvog životnog stila vidljivi su na njegovu licu. Promotorska karijera nalazi mu se u silaznoj putanji kad mu partnerica Sophie (Cara Delevingne) otkaže suradnju nakon što je došao “razbijen” na poslovni razgovor s investitorima jutro poslije partijanja.
“Ti si jebeno dijete”, odbrusi Sophie okorjelom partijaneru. I baš tad u Peterov život ulazi pravo dijete – njegov sin Arlo (Reggie Absolom) za kojeg nije znao ni da postoji. Arlo je plod Peterova seksa za jednu noć s onom Britankom, a njezina prijateljica Edison dovela je sina tati nakon što je nesretna mama počinila samoubojstvo, ostavila ga i vratila se natrag u UK. Na Peteru je odgovornost da skrbi o sinu, iako ne zna skrbiti ni za sebe pošteno.
Redatelj Firstman i direktor fotografije Newport-Berra rade odmak od partijanerski nabrijanog prvog dijela filma i ritam postaje mirniji kako Peter pronalazi smiraj u druženju sa sinom, premda još uvijek zna zaći u klubove, dok glazbeno potkovani Arlo pronalazi užitak u remiksiranju pjesama i DJ-anju.
Arlo djeluje odraslije i zrelije od Petera, on je sve samo ne tipični klinac, a jednako je usamljen i izgubljen kao njegov otac pa se zato i pronalaze jedan u drugome, uzajamno zalječujući rane na duši i izvlačeći ono najbolje iz drugog. Neke od najboljih scena filma otpadaju na zbližavanje oca i sina, recimo nakon povratka doma i malčeva prvog susreta s magijom New Yorka i sitne sate.
Dolazeći do vlastitog samootkrića, Peter polako shvaća da je predugo ostajao zadnji na podiju i da je buka kluba nadglašavala njegovu usamljenost i izgubljenost, kao i to da roditeljstvo također može izazvati sreću i euforiju, ne samo partijanje. Ta spoznaja režijski je i glumački slojevito dobro sprovedena za jednog debitanta, odnosno Firstmana, čiji su komični skečevi postali viralna senzacija u pandemijskom razdoblju i oblikovali njegovu “online” personu.
Firstman prilično odlično vodi priču i glumačku ekipu, ispunjenu pamtljivim likovima, od Peterova cimera, “filozofa iz Azerbajdžana” (Eldar Isgandarov; na London FF-u viđen i u “Debiju”), preko njegove susjede (veteranka Colleen Camp), do socijalnog radnika (Diego Calva), s kime protagonist razvija nenametljivu romansu.
S nadahnutim Firstmanom ispred i iza kamere čak i određene predvidljivosti djeluju iskreno, tj. autentično, a svaka emocija je zaslužena u ovom izvanrednom, nježnom i tužnom film o očinstvu, očevima i sinovima, vrijednom Oscar nominacije. Priča teče prirodno i glavni glumci imaju sjajnu “tata-sin” dinamiku i kemiju. Odnos oca i sina je srce gorkoslatkog filma koje kuca poput basa u klubu. Naslov pjesme “Dancing With Tears In My Eyes” pada na pamet. “Club Kid” pleše sa suzama u očima.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....