Limuzina predsjednika Amerike ima nekoliko sustava naoružanja i svi su smrtonosni: zovu je ‘Bijela kuća na kotačima‘...

Napad na politički samit u Madridu ostavlja prvog čovjeka Amerike i njegova ranjenog agenta tajne službe “zatočenima” u predsjedničkoj limuzini u akcijskom trileru “Zvijer” (“The Beast”). Vozilo koje prevozi predsjednika, a čiji je nadimak “Zvijer” dobiven tijekom mandata Donalda Trumpa te iskorišten za naslov filma, predstavljeno je u uvodnom natpisu. Predsjednička limuzina se opisuje kao “oklopna Bijela kuća na kotačima” i “nerazoriva ilustracija američke moći”.

Ovo drugo je čini se “raison d’etre” postojanja filma, što djeluje malko neprikladno sada i ovdje. Akcijski filmovi još su u osamdesetima i devedesetima promovirali tzv. “American might”, ali neki od njih sadržavali su zrnce ironije spram toga (“Južnjačka utjeha”, “Predator”), uključujući i one koje je potpisao Renny Harlin, redatelj “Umri muški 2” i “Cliffhangera”, s naglaskom na “Pakleni poljubac”.

U “The Beast” baš i nema ironije tog tipa (ako ne računamo eventualno predsjednikovu opasku da je “uložio 924 milijarde dolara u obrambene snage”), unatoč povremenim ironijskim odmacima spram lika i djela Samuela L. Jacksona u još jednoj akcijskoj “US president” ulozi nakon “Big Game”.

Harlin režira film razmjerno ozbiljno dok nekakav “savez privatnih vojnih skupina” pokušava izvesti atentat na predsjednika SAD-a u tenkovskoj limuzini otpornoj na metke i opremljenoj s “nekoliko sustava naoružanja” (“svi su smrtonosni”) da bi i Q iz Bond-filmova mogao biti ljubomoran na to.

Recimo, predsjednik će koristiti mini-gun, dron i elektromagnetski top kako bi odbio napadače nakon što su pretvorili ulice Madrida u kaos i anarhiju, a slična je situacija i u drugim gradovima diljem Europe (Rim, Helsinki...) pa i svijeta zahvaljujući koordiniranim napadima tijekom kojih su ubijeni čelnici brojnih zemalja. Frapantno je vidjeti da Madrid nalikuje Parizu (friški neredi), no film bi bio provokativniji da je radnju preselio u Ameriku i da se napadi događaju na “domaćem” terenu.

Napadači nemaju imena ni lica (preko radija emitiraju stihove apokaliptične pjesme W. B. Yeatsa “Drugi dolazak” na temu raspada svijeta), ali oni nisu ovdje kako bi poput onih u filmu “Napad na policijsku stanicu” jezivo podsjećali na zombije, nego isključivo zato da ih predsjednik može pokositi u stanci između interakcija s agentom koji krvari na stražnjem sjedištu (Joel Kinnaman). Pozitivno je da film radi inverziju “Pada Olimpa/Londona”, u smislu da predsjednik vodi glavnu riječ, a ne agent.

Zapravo, “Zvijer” je zamišljena kao inverzija i/ili spoj akcijskih trilera s američkim predsjednikom/predsjednicom pod opsadom tipa “Air Force One” i “G20” te “Brzine” (vozilo se ne smije zaustaviti) i “Lockea” (vozač cijeli film provodi za upravljačem auta). Iz tog koncepta Harlin ne izvlači maksimum u svojevrsnom “Car Force One” akciću.

Lijepo je vidjeti da je Harlin zaposlen (ovo mu je treći film 2026. nakon “Stranaca 3” i “Ponora smrti”) i da se vraća čišćoj akciji nakon slasherskih i akcijskih horora, ali ružno je što je ta akcija pretežno “prljava”. “The Beast” je jedan od onih novijih akcića s oku neugodnim osvjetljenjem, računalno generiranim eksplozijama i scenama ispred zelenog ekrana, a sve to prijeti izvući pravog fana akcije iz filma.

Srećom, Jackson je raspoložen i uspijeva prošvercati mrvu PTSP drame (flešbekovi na Vijetnam), a najudobnije se osjeća kad može biti svoj i psovati. “Obožavam kad kažete ‘motherfucker’...”, iskren je Kinnaman. Nitko ne izgovara tu riječ tako sočno kao Jackson. ** ⅔