Vruća tema karakterizirala je za Oscara nominirani film "Corpus Christi" o štićeniku popravnog doma koji postaje svećenik u poljskom katoličkom selu. Poljski redatelj Jan Komasa izaziva vraga i u svom prvijencu na engleskom jeziku "Godišnjica" ("Anniversary"), jedan od politički najpaprenijih filmova godine uz "One Battle After Another" i "Bugoniju".
Proslava 25. godišnjice braka profesorice politologije Ellen Taylor (Diane Lane) i njezinog supruga Paul (Kyle Chandler), koja je okupila kćeri Anne, Cynthiju i Birdie (Madeline Brewer, Zoey Deutch, Mckenna Grace), kao i rodbinu i prijatelje, biva poremećena dolaskom mlade Liz (Phoebe Dynevor), nove djevojke njihova sina jedinca Josha (Dylan O‘Brien).
Liz je bivša Ellenina studentica koja je imala "antidemokratske stavove" i zastupala "radikalnu ideologiju" s "opasnim i huškačkim tezama". Kad joj se Ellen suprostavila, Liz je bila izopćena.
"Došla sam s najboljim namjerama, ne želim uzrokovati raskol u obitelji", govori Liz, ali nešto joj ne vjerujemo, posebice kad je kamera zlokobno snimi u odrazu obiteljske slike.
Komasa bilda priču naizgled pripremajući gledatelja za psihološko-trilersku "za sve je kriva svekrva" verziju "Ruke koja njiše kolijevku" s Lizinom infiltriracijom u obitelj poput dadilje iz pakla, ali to je samo navođenje na krivi trag. "Godišnjica" se ubrzo postavlja na politizirano-distopijsku valnu duljinu "Sluškinjine priče". Liz izdaje bestseler "Promjena" i postaje zvijezda desničara i konzervativaca koji implementiraju njezine ukoričene ideje o "rađanju nove nacije".
Knjiga postaje "oružje", inicirajući autoritativni pokret i fašistički režim diljem Amerike koja uranja u nasilje i nepovratno se politički preoblikuje kao "police state" s policijskim satovima, dronovima za nadzor itd., uključujuči i redizajn zastave ("stari poredak je gotov, mi smo budućnost"), dok obitelj Taylor sve više dospijeva na crnu listu, osim Josha dakako, kao i svi "antipromjenaši".
Tajming za "Anniversary" je frapantan s obzirom na zapaljivu temu i polariziranu političku klimu u Trumpovoj Americi (i drugdje), a zanimljivo je da, dakle, iza kamere stoji stranac, i to Poljak, pripadnik države koja je preživjela njemačke i ruske autoritativne režime, te da se film snimao u ljeto 2023. godine. Vizionarski film? Lako bi mogao postati, ako već i nije.
Iako Paul zahtijeva "bez politike za stolom", likovi politiziraju i nadolijevaju ulje na vatru stvarnosti. Nešto od toga zna biti politički potencirano u distopijske svrhe, pa i nedosljedno. Annina tajnica i djevojka Gemma (Flavia Watson) kaže Liz da joj je knjiga spasila život i promijenila njezin odnos s roditeljima, što nema puno smisla računajući desničarske stavove prema LGBTQ populaciji.
Nekim gledateljima može zasmetati i to što Komasa inzistira na mikro razini priče (obitelj Taylor je američko društvo u malom) i što, unatoč pojedinim očitostima, odbija do kraja definirati svoje gledište, prepuštajući publici da to dokuči razmišljajući svojom glavom, vjerojatno imajući na umu Elleninu izjavu o "suočavanju sa stvarnošću koja proturječi njihovom svjetonazoru". No, "Godišnjica" ima prilično uporište u stvarnosti i kao takva je prilično uznemirujuća. Tim više što je servirana u američkim kinima pred obiteljska okupljanja za Dan zahvalnosti.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....