StoryEditor
KarijeraIZNIMNA OTOČANKA

Antonia Maljković od srednje zarađuje za život: skiper je na gliseru, barkarijol na pasari, vodi agenciju. Do u lipu je sama platila svoj studij

23. srpnja 2020. - 16:11
Antonia Maljković: Bookerica i šefica agencije za organiziranje izleta, voditeljica i šefica ekipe od šest skipera i mornara. Ribar po potrebi i guštu, i još i lovac na hvarsku sitnu divljačAnte Čizmić/Hanza Media

A gdje ste vi bili i što ste radili ovogodišnjeg 1. lipnja? Garant će se toga malo vas sjetiti i na stoti balun.

Hvaranka Antonia Maljković se tog jutra digla u šest ranih jutarnjih sati. Obukla je gumene čizme i odijelo; takve ure na otvorenom moru kakvo okružuje Sušac grubo štipaju obraze, mrznu ruke. Onda je krenula u posao i do 23 sata nije stala.

Sjeća se kao da je bilo prije pet minuta - otac ribar nije imao kumpanja za otići na Sušac, a Antonia, onako žvelta, brza, voljna, radišna, kao i obično, odmah je uskočila u priču.

- Tata mi je ribar, isto kao i dida, tako da sam i ja uvik bila po brodu. Od jedanaeste se s njima motam oko parangala. Kako je ocu tribala pomoć oko podizanja mriža, tako san se i ja pridružila. Tri smo dana bili kraj Sušca, u lovu na kokote i morske pase.

A znate šta, nije to meni ništa novo, pa ja san od ribanja sama sebi platila vozački. Koliko je lipo, toliko je teško. Dižeš se u tri ure, treba srdelom nadit 450 udica na parangalu, to je jedna kofa, a mi ih imamo četiri takve, pa vi zbrojite.

Teški je to fizički posal, cili dan na moru, još kad je grubo vrime, ljulja, stojiš na vinču, kad dođe riba tribaš je bacit u škrinju. Ali koliko je to teško, toliko je opet i lipo - veli Antonia.

Žena zmaj

Za nastavak priče ćemo vam pojasniti: dvadesetsedmogodišnja Hvaranka Antonia je djevojka-žena zmaj. Ona je skiper na brzim gliserima za prijevoz transfera od Hvara pa naokolo, te ekskurzija ili privatnih izleta do Visa i Biševa. Kada treba, i barkarijol je na pasarama s linijom do Paklenjaka.

Ona je i bookerica i šefica agencije za organiziranje izleta, voditeljica i šefica ekipe od šest skipera i mornara. Ribar je po potrebi i po guštu, i još i lovac na hvarsku sitnu divljač. I ne može sjediti mirno niti 30 sekunda.

Tanka je ko trščica, prirodna je plavuša, brza kao gepard i vrijedna toliko da je hvarski barkarioli, sve odreda alfa mužjaci, hvale do neba.

Oni su nam i šapnuli kako je to 'mola od škoja i mora s kojon triba poć napravit štagod lipe priče'. I evo nas, mi s prvog katamarana na hvarsku Rivu, a ona već spremno čeka u gliseru u portu.

Čujemo kako joj neki hvarski ljudi od baš velikog i vrlo ozbiljnog biznisa dobacuju - 'di si najpoduzetnija djevojko s Hvara'.

Antonia se na to sramežljivo smije.

- Čime se ja točno bavim? A čime se ne bavim! Dižem se u sedam, onda s radnicima iz agencije - ja sam im inače šefica, ali više volin reć da san in prijateljica - popijem kavu.

image
Privatni Album


To je radni dogovor. Iman pod sobom tri glisera, šest ljudi, znači tri skipera i tri mornara. I agenciju za organiziranje izleta, šta znači da radin direktno s gostima.

Imam i obvezu osigurat plaće za te moje ljude, i zato se borin ka lav za svakog potencijalnog gosta. A ove godine je to jako teško, jer je sezona nikakva.

Inače sam od skiperavanja platila i fakultet u Zagrebu, VERN, i to sam namjerno išla na onaj studij šta se plaća. Šest godina sam radila da bi skupila novce za studij, i završila sam ga. Tri godine turizma i još dvije financija i računovodstvo.

Sve sam to sama do u lipu platila od toga šta san radila na gliserima. Više ni sama ne znam koliko sam puta bila na Visu, Biševu, Modroj i u ostalim špiljama. Kad san ga završila rekla san, ne mogu ja lita provodit na zagrebačkoj žegi. Moran se ja vratit na svoj Hvar - veli Antonia.

Na svjetskom prvenstvu

Sekundu poslije evo je, već s zatrčala preko hvarske Pjace, a tako i mi u brzom ritmu za njom, ravno do agencije. Pa se bacila u postavljanje inventara galerije u vlasništvu Ive Boras, kojoj pomaže u prodaji. Hvatamo je doslovce u letu, dok ona postav iz portuna stare hvarske palače stavlja na svoje mjesto.

Bezuspješno je pokušavamo, ma ne zaustaviti, nego makar malo usporiti. Brzo shvaćamo da je to nemoguće.

- A takva sam vam ja, ne mogu na miru sidit ni minut. Kad nemam šta za radit, onda ću ić sređivat i prat brod. Jedrenjem sam se počela bavit još ka dite od šest godina, tu u našem hvarskom jedriličarskom klubu "Zvir". Bila sam na tri svjetska i jednom europskom prvenstvu u klasi laser.

Ali kad san došla u srednju školu, shvatila san da triba počet zarađivat. I tako sam postala skiper na gliserima. Godinama sam radila kod jednog drugog vlasnika brodova iz Hvara, rođaka Tomislava Šege, a onda sam prešla kod oca mog momka. I jedan i drugi su barkarioli.

Je, kupio ga je barba Jure Jeličić, momkov otac, taj veliki gliser, kao jahticu. Istina je, nazva je "Antonia". Taj moj barba Jure je reka da će ga kupit samo ako ga ja budem vozila. I eto, vozim ga - veli Antonia, koja uz sve ovo stigne još i svojima pomoći oko obiteljskih apartmana.

Ovo još nismo vidjeli. Cura radi 220 na sat, posao ovamo, posao tamo. I stalno nasmijana, vesela, životna. Priča nam kako je ljudima iz njene branše ljeto vrijeme od godine u kojem spavanja ima tek toliko da se malo odmore za novi radni dan. I kao i brojni Dalmatinci, u istom se tom moru kojim plovi ne stigne ni jednom okupati.

image
Vinka Radić, Stipe i Antonia Maljković: prijatelji i suradnici, a potonjih dvoje i zaljubljeni par
Ante Čizmić/Hanza Media


Odmora uhvati tek za zime, kada ona i momak joj Stipe dignu krila, pa se upute na višetjednu ekskurziju, ovoga puta u skroz drugom svjetskom pravcu. Kaže nam kako joj je Tajland ostao u lijepom sjećanju.

- Lipa je to zemlja, ima stvarno lipih plaža, baš ono za odmorit se. Ali isto nema do našeg mora. Mi imamo najlipše, najčistije, najkristalnije more. To vam ja kažem iz prve ruke jer san cili život vezana uz njega. Ne mogu živit bez mora - veli Antonia.

"More, ti mi život značiš" za Antoniju nije samo romantična poetika, ono je zapravo njezin kruv sa sedam kora. Smije se kada je pitamo kako ljudi reagiraju kada shvate da će ih baš ona, sa svojih pedesetak kila, turbo brzim gliserom za 40 minuta prebaciti od Hvara do Visa i Biševa i nazad. I stvarno, čime je na prvu opčinila barkariole da su je oni s takvim poštivanjem primili u svoju družbu?

- Gosti se iznenade kada shvate da ću ih ja vozit, pa se oduševe kada vide u agenciji fotografije mene za timunom. Ali ako i imaju bojazni, onda sve to nestane čim prvi put pristanemo u neku valu. Kad vide kako parkiran gliser, odma in bude sve jasno.

A što se tiče barkariola, a oni kažu da znam bolje vozit od nekih muških. A čujte, vozin cili život po moru. Znaju barkarioli bit 'grozni' prema onome ko se u to društvo ne uklopi. Ali isto je s njima lako, poslušam ih uvik i napravin kako reču. Ne svađam se, meni je s njima odlično, dole mi je momak, od momka otac, i barba.

image
Ante Čizmić/Hanza Media


Tako da ih više svih znan i pri' su mene primili u društvo, nego nekog drugog. Ima među njima i starijih, i ja im uvik pomognem, kada dođu s brodom skočin, uvatin konop. Kad bi sidila cili dan i čekala da mi prođe vrime, ja bi skroz poludila. Ne mogu to tako, navikla san radit, i kad radin onda i radin - kaže nevjerojatno vrijedna Antonia.

Bez lovačkih priča

I cijeli je Hvar znade, kažemo vam živu istinu. I more turista koji su s njom prošli kanalima. Sve ih je dovela u mirnu luku. Kaže kako je tajna njenog uspjeha u tome što nikada ne precjenjuje izlete. Ima bookera koji navedu i ovo i ono u nastojanju da privuku što veći broj gostiju. Antonia kaže kako se takvim igrama neće služiti ni u situacijama nalik aktualnoj, u posvemašnjem nedostatku turista u gradu Hvaru. U ljetu 2020. godine, kakvog ni u ratu nije bilo.

- Ne želim gostima pričati lovačke priče, pa ih uvjeravati u čuda. Kažem ih što možemo očekivati, gdje ću ih povesti, što bi mogli vidjeti. Ja mislin da ih privuče baš ta iskrenost. Kada dođemo do Visa i Biševa ronimo, vadimo ježeve, lupare, kupaju se, pokažemo im neke špilje koje nisu toliko turistički eksploatirane.

image
Barkariolica i skiperica Antonia Maljković: Kad vide kako parkiran gliser, odma in bude sve jasno!
Ante Čizmić/Hanza Media


Potrudim se da im dan bude predivan. Uvijek ima divnih gostiju, ali ima i onih katastrofalnih, koji već od kada se dignu odluče biti loše volje. To su ti nezadovoljni sami sobom. Ali i s takvim se problemima čovjek nauči nositi, jer ne damo da njihova zlovolja uništi jedno takvo posebno putovanje drugim ljudima. Pitaju me ljudi kako to da se ovim bavim. Bavim se zato što ovaj posal volim, predivno je raditi na moru i od mora - veli Antonia.

I Vinka je dio tima

U Antonijinu timu ima još jedna predivna djevojka, 19-godišnja Vinka Radić, mornar, koja nam priznaje kako više od svega voli more. I eto baš toliko da je i ona odlučila od mora dobivati plaću.

Vinka nam potvrđuje kako je ovo ljeto donijelo tešku turističku katastrofu. I dok se prošle godine brod u sekundu punio, ove se znade dogoditi da u jednom danu jedva 'izvuče' četvero do šestero gostiju za turu do viškog akvatorija.

Ali tako je, kako je. Raditi se mora, sve je to kruh od nekoliko slano-slatkih kora.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?

Izdvojeno

24. rujan 2020 09:31