Cijene lete u nebo; od goriva do osnovnih namirnica za život. Ipak, u tom općem čemeru čini se da je Splićane posebice ojadilo poskupljenje nekakvog minimuma do jučer svima dostupnog luksuza: sladoleda.
Kažu stari ljudi da “i konj radi za stan i hranu”, te da je ono “nešto” povrh toga lakmus razine ljudskog dostojanstva.
Čovjeka čini čovjekom mogućnost da ponekad jede u restoranu, kupi novu knjigu, izađe na predstavu ili u kino, atroke da barem jednom godišnje nekamo otputuje. Ili barem – ode na sladoled...