Sigurno ćete se složiti da malo koja namirnica donosi toliki osjećaj osvježenja kao lubenica. Mnogima je omiljena ljetna poslastica, ali i praktičan način da se u organizam unese tekućina kroz hranu. Iako je doživljavamo kao slatko voće, lubenica botanički pripada istoj široj obitelji kao krastavci, tikvice i bundeve. Sočno crveno meso puno je vode i blage slatkoće, a kada je dobra, ne treba joj ništa. Dovoljna je sama sebi!
Lubenica je zanimljiva i zato što se oko nje vežu brojna mala pravila – netko bira onu s velikom žutom mrljom na kori, netko kuca po njoj i sluša zvuk, netko pazi da bude teška za svoju veličinu, a netko se pouzdaje u izgled peteljke. Nijedan znak nije nepogrešiv i može pomoći da se odabere plod koji je zreo i pun soka. Još je važnije znati kako je čuvati nakon kupnje, jer se lubenica lako pokvari ako se prereže pa ostavi na toplom ili ako se danima drži otvorena u hladnjaku bez poklopca.
ZAŠTO NAS TAKO DOBRO OSVJEŽAVA
Lubenica sadrži velik udio vode, pa nakon jela ne ostavlja težinu kao mnogi deserti. Slatka je, ali lagana. Ne zamjenjuje vodu, ali može lijepo pridonijeti unosu tekućine, pogotovo kada nam se ne pije mnogo ili kada želimo nešto hladno. Zbog svoje teksture lubenica je najbolja kada je svježa i pravilno ohlađena. Ako je prezrela, postaje brašnasta, gubi čvrstoću i dobiva neugodan miris. Ako nije dovoljno zrela, meso zna biti blijedo, vodeno i bez pravog okusa. Dobra lubenica ima čvrstu koru, težinu koja se osjeti u ruci i meso koje je sočno, mirisno i puno boje. Žuta mrlja na kori, ondje gdje je plod ležao na zemlji, obično je dobar znak da je lubenica imala vremena dozreti na polju. Ako je ta mrlja potpuno bijela ili gotovo neprimjetna, plod može biti manje zreo.
KAKO ČUVATI CIJELU I REZANU LUBENICU
Cijelu lubenicu nije dobro odmah gurati u hladnjak ako za to nema potrebe. Dok je neprerezana, najbolje ju je držati na hladnijem, sjenovitom mjestu, daleko od izravnog sunca i izvora topline. Ako je već bila rashlađena u trgovini, tada je bolje nastaviti s hladnim čuvanjem i ne ostavljati je dugo na toplom.
Promjena nastaje kada se lubenica razreže – tada više nije za držanje na stolu, pogotovo ne tijekom vrućeg dana. Rezana lubenica treba u hladnjak, najbolje u poklopljenu posudu ili dobro omotana tako da se ne suši i ne upija mirise druge hrane. Veliki komadi dulje ostaju sočni nego male kockice, jer imaju manju površinu izloženu zraku. Bolje je narezati samo onoliko koliko će se pojesti taj dan, a ostatak ostaviti u većem komadu.
Prije rezanja lubenicu treba oprati, iako se kora ne jede. To mnogi preskoče jer se čini nepotrebno, ali nož pri rezanju prolazi kroz koru i ulazi u meso. Ako je na kori zemlja, prašina ili nečistoća, sve se to lako može prenijeti na jestivi dio.
Za one koji vole imati lubenicu spremnu za cijeli dan, dobar je način narezati je na veće štapiće ili trokute i složiti u posudu s poklopcem. Tako se lakše uzima iz hladnjaka, a ne pušta sok po cijeloj polici. Ako se reže na male kockice, dobro je na dno posude staviti komad kuhinjskog papira koji će upiti višak tekućine, ali ga ne treba ostaviti predugo jer vlažan papir nakon nekog vremena više ne pomaže. Za napitke se lubenica može i zamrznuti, ali nakon odmrzavanja neće imati istu čvrstu teksturu.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....