INVAZIVNA VRSTASigurno ste je vidjeli, no koliko znate o ovoj biljci? Datura inoxia otrovna je ljepotica koja je pobjegla iz vrtova

Šetajući prirodom duž obale ljeti, a posebno na lokacijama poput Murtera ili Hvara, mogli biste susresti grmoliku biljku izuzetno atraktivnih cvjetova. Datura inoxia prepoznatljiva je po velikim bijelim cvjetovima koji nalikuju trubama, zbog čega je zanimljiva za hortikulturno uređenje, ali i izradu cvjetnih aranžmana.

Zbog svog izgleda unesena je iz Srednje Amerike, no s njom treba biti oprezan iz dva razloga. Prvi je otrovnost. Svi su dijelovi biljke otrovni, a posebno su rizične sjemenke. Zabilježen je slučaj trovanja kada je zabunom dospjela među jestivo samoniklo bilje. Sadrži alkaloide atropin i skopolamin, spojeve koji u slučaju trovanja mogu izazvati halucinacije i potpunu dezorijentaciju.

Zbog toga je kroz povijest bila povezana s obredima i namjernim izazivanjem promijenjenih stanja svijesti. Međutim, važno je razlikovati halucinaciju od samog trovanja. Halucinacije su jedan od mogućih simptoma trovanja alkaloidima koje ova biljka sadrži, a ne posebno ili bezazleno stanje koje biljka izaziva. Uz halucinacije se mogu pojaviti i jaka dezorijentacija te drugi ozbiljni simptomi trovanja.

Drugi razlog za oprez njezina je sposobnost brzog razmnožavanja. Uglavnom se širi sjemenom koje pada na tlo u blizini matične biljke, no može dospjeti i na udaljene lokacije ako ga, primjerice, čovjek nehotično prenese premještanjem zemlje. To je jedan od mogućih načina na koji je „pobjegla“ iz vrtova i proširila se uz rubove polja, puteve i naselja.

U Hrvatskoj se vodi kao invazivna vrsta jer je uspješno prešla granice vrtova i nastanila se u prirodi. Obilno stvaranje sjemena i sposobnost opstanka izvan uzgoja omogućuju joj daljnje širenje. Njezin ekološki utjecaj na našem području zasad nije dovoljno istražen, kao ni pitanje ima li u našem podneblju prirodnih neprijatelja.

Iako na prvi pogled djeluje bezazleno, u prirodi bi je najbolje bilo ne dirati. Poseban oprez svakako se savjetuje ako su u njezinoj blizini kućni ljubimci ili pak djeca.

Izvor: Papoutsis I. i sur. (2010), Clinical Toxicology 48(2), 143–145. DOI: 10.3109/15563650903524134.