Cijeli su život proveli u gradu, obrazovali se i gradili profesionalni put koji ih je mogao trajno zadržati u urbanom okruženju – umjesto toga, odlučili su zakoračiti u smjeru koji je zahtijevao godine pripreme, traženja, učenja, fizičkog rada i odricanja. Danas na relativno maloj parceli od dvije i pol tisuće četvornih metara Hrvoje i Ivana Bota žive sa svoje troje djece, uzgajaju pedesetak vrsta povrća, cvijeća, začinskog bilja i voća, proizvode vlastite presadnice, opskrbljuju restorane, privatne kuhare na jahtama i lokalne kupce te organiziraju edukacije o permakulturi i regenerativnoj poljoprivredi.
Mikrofarma "Mrvica" nije nastala preko noći, već iza nje stoji dug razvojni put, tijekom kojega su Hrvoje i Ivana istraživali povezanost hrane, zdravlja, okoliša, arhitekture i načina života. Prije nego što su kupili zemlju, deset godina imali su mali vrt na selu u kojem su uzgajali hranu za vlastite potrebe – ondje su prikupljali stare sorte sjemena, iskušavali tehnike biovrtlarstva, malčiranja, prihranjivanja tla i mješovite sadnje. Tih deset godina za njih je bilo razdoblje pripreme za život koji danas vode. Zemlju su kupili prije šest godina, a na imanju žive već tri godine.
Zdravlje je povelo zemlji
Hrvoje i Ivana dugo su se bavili temama prehrane i istraživali koliko hrana utječe na ljudsko zdravlje, ali i na stanje cijelog ekosustava. U njihovoj obitelji pojavili su se određeni zdravstveni problemi, kao i među brojnim prijateljima, pa su odgovore najprije počeli tražiti kroz makrobiotiku, udrugu Zdravi grad te makrobiotičku i vegetarijansku prehranu. Zanimanje za hranu s vremenom je preraslo u zanimanje za njezino podrijetlo, način uzgoja i odnos čovjeka prema tlu. Mali vrt postao je prostor za učenje, a zatim i temelj mnogo većeg životnog projekta.
– Kada smo prije šest godina uspjeli pronaći i kupiti zemlju, izradili smo projekt prema načelima permakulturnog dizajna. Kao arhitekt specijaliziran za održivu arhitekturu, permakulturu i regenerativnu poljoprivredu, želio sam spojiti vlastitu struku s proizvodnjom hrane. Cilj je bio izgraditi kuću od prirodnih materijala, postići visoku energetsku učinkovitost te pokrenuti organsku i regenerativnu poljoprivrednu proizvodnju – kaže Hrvoje.
Pronalazak odgovarajuće parcele pokazao se mnogo težim nego što su očekivali. U početku su tražili veću površinu, ali kvalitetno i prikladno zemljište bilo je vrlo teško pronaći. Na kraju su se odlučili za dvije i pol tisuće četvornih metara, znajući da se žele baviti biointenzivnim uzgojem povrća prema sustavu "market garden", koji je već dobro razvijen i popularan u zapadnim zemljama.
Kuća od konoplje i 200 kubika kišnice
Na parceli je osmišljen stambeno-gospodarski kompleks u kojemu su povezani svakodnevni život obitelji i profesionalna proizvodnja hrane. Radni dio imanja obuhvaća praonicu za povrće, prostor za vaganje i pakiranje, alatnicu, spremište te grijani staklenik. U grijanom stakleniku proizvode sve svoje presadnice, čime imaju veću kontrolu nad cijelim procesom proizvodnje, od sjemena do konačnog proizvoda. Ondje uzgajaju i nekoliko tropskih kultura, prvenstveno za vlastitu zabavu, a u sklopu imanja nalazi se i tropski vrt.
– Na otvorenim površinama i u plasteniku uzgajamo brojne kulture, plastenik je najvećim dijelom namijenjen rajčicama i paprikama, a na imanju se nalaze i češnjak, začinski vrt te mali nasad voćaka. Dugoročna nam je želja postupno se više usmjeravati prema trajnim kulturama. Uspijemo li dobiti još zemlje, dio površine namjeravamo pretvoriti u nasade pistacija, maruna i drugih kultura, dok ćemo dio nastaviti koristiti za uzgoj povrća – otkriva.
A sama kuća posebna je priča! Nosiva konstrukcija izrađena je od drva, dok su zidovi i njihova ispuna napravljeni od konoplje, odnosno od smjese sječke konoplje, vapna i vode. Završna obrada izvedena je vapnenom žbukom. Namjera je bila upotrijebiti što više prirodnih materijala i istodobno postići visoku energetsku učinkovitost. Objekt ima solarnu elektranu i toplinsku pumpu za grijanje. Prikuplja se sva kišnica, koja se sprema u gustirnu, a na imanju postoji i otvorena akumulacija, odnosno jezero, koje služi istoj svrsi. Ukupan kapacitet sustava za prikupljanje vode iznosi 200 kubičnih metara. Stambeni dio kuće ima tri sobe i zauzima 105 četvornih metara, dok cijeli stambeno-gospodarski objekt zauzima ukupno 200 četvornih metara. Uz kuću su napravljene dvije terase, od kojih jedna služi za održavanje edukacija i radionica.
Ekološko nije uvijek i regenerativno
Hrvoje ne smatra da se mikrofarma "Mrvica" nužno mora opisivati kao nešto potpuno suprotno klasičnom obiteljskom poljoprivrednom gospodarstvu. Mnogo važnijom smatra razliku između konvencionalne i regenerativne poljoprivrede.
– Regenerativni pristup nastoji dugoročno povećavati plodnost tla i bioraznolikost, poboljšavati kapacitet tla za zadržavanje vode i regulaciju hidroloških ciklusa te smanjivati emisije stakleničkih plinova. Cilj je da poljoprivredni sustav s vremenom postaje plodniji, bogatiji i produktivniji, umjesto da iz godine u godinu zahtijeva sve više vanjskih inputa – kaže Bota. Konvencionalna poljoprivreda, objašnjava Hrvoje, može iscrpljivati tlo i nanositi štetu ekosustavu. Tijekom edukacija koje je prolazio iznenadilo ga je saznanje da i ekološka poljoprivreda može degradirati tlo, bioraznolikost i okoliš. Ekološka proizvodnja podrazumijeva izbjegavanje sredstava koja truju tlo, biljke i okoliš, ali sama po sebi ne mora biti regenerativna. Zbog toga Hrvoje naglašava da se na njihovoj farmi bave i regenerativnom i ekološkom poljoprivredom. U početnim godinama uspostavljanja takvog sustava pojavljuju se različiti problemi. Posjetitelji ih mnogo pitaju o nametnicima i štetnicima, no iskustvo im je pokazalo da se, kada se ekosustav i hranidbeni lanci postupno uravnoteže, velik dio procesa počinje prirodno regulirati.
– Takav sustav u početku može biti složeniji od konvencionalnog uzgoja, ali dugoročno postaje lakši jer se sve više sam održava. Preduvjet je da je od početka dobro osmišljen – zaključuje.
Proizvodi su unaprijed prodani
Mikrofarma "Mrvica" danas surađuje s dva ili tri restorana, privatnim kuharima koji rade na jahtama te skupinom lokalnih kupaca u kojoj se nalazi tridesetak ljudi. Kupci su ih, kaže Hrvoje, izvrsno prihvatili i prepoznali vrijednost proizvoda. Posao je rastao prirodno, bez naglih skokova, a potražnja je tolika da je gotovo sve što proizvedu unaprijed prodano. Uzgajaju pedesetak vrsta povrća, cvijeća, začinskog bilja i voća. Najisplativijima su se pokazale začinske kulture poput bosiljka, korijandra i mente, koje mogu dati visok prinos na maloj površini. Veliko zanimanje postoji i za njihove mješavine salata: u pojedinim mješavinama kombiniraju petnaestak vrsta azijskih i drugih salata. U ponudi imaju tikvice, krastavce, rajčice i paprike, kao i brojne druge kulture koje se izmjenjuju tijekom cijele godine.
Bota farmu opisuje kao mali botanički vrt. Većinom uzgajaju stare sorte koje se razlikuju okusom, bojom i kvalitetom. Samo rajčica imaju dvadesetak vrsta! Raznolikost proizvodima daje prepoznatljivost i dodanu vrijednost koju su kupci s vremenom naučili cijeniti. U početku je bilo nešto teže postići višu cijenu, no sada ih kupci prvenstveno pitaju imaju li još proizvoda. Takva vjernost donosi sigurnost, ali i veliku odgovornost jer cijeli sustav mora funkcionirati tijekom cijele godine.
– Ne oslanjamo se na jednu sezonu ni na jednu kulturu. Na istoj se površini tijekom godine izmjenjuju dvije ili tri kulture, što omogućuje vrlo intenzivno korištenje prostora i veću vrijednost proizvodnje po četvornom metru – objašnjava.
Onima koji razmišljaju o pokretanju poljoprivredne proizvodnje savjetuje da prije početka dobro prouče tržište. Potrebno je utvrditi što kupci traže, što se isplati proizvoditi, ali i što proizvođač želi uzgajati. Prodaja se, naglašava, mora pripremiti unaprijed. Nema smisla najprije proizvesti velike količine, a zatim se u posljednjem trenutku pitati kome će se roba prodati.
Takav način smatra dijelom starog sustava, u modernoj proizvodnji uzgoj se planira i dogovara izravno s kupcima.
Dan na farmi počinje u šest
Život na farmi ne poznaje vikende, blagdane ni odgađanje poslova. Hrvoje i Ivana imaju pomoćne vrtlare, a radni dan počinje u šest sati ujutro. Prvi posao je uključivanje navodnjavanja, ovisno o potrebama pojedinih dijelova imanja. Za svaki tjedan izrađuju plan i određuju desetak zadataka koje raspoređuju prema prioritetima. Jasno se zna što je prvi, drugi ili treći prioritet, dok deveti i deseti zadatak dolaze na red tek ako ostane vremena.
– Takav raspored nužan je jer se uvijek pojavi nešto neplanirano i hitno. Ponekad treba brzo ubrati proizvod, spasiti biljku ili obaviti posao koji dan ranije nije bilo moguće predvidjeti. Uz standardne aktivnosti poput branja i zalijevanja, treba pregledavati biljke, pratiti što dozrijeva, sakupljati sjeme te planirati sljedeće sjetve i sadnje. Kada se na maloj površini uzgaja pedesetak različitih kultura, gotovo svaki dan donosi novo iznenađenje – otkriva Hrvoje. Najzahtjevnije razdoblje dolazi tijekom srpnja i kolovoza. Visoke temperature dodatno otežavaju rad, a biljke se moraju zalijevati i plodovi brati bez obzira na vrućinu. Krastavci, tikvice i rajčice u punoj sezoni ponekad se beru i dva puta dnevno. Sve se odvija brzo, pa odustajanje ili odgađanje uglavnom nisu mogući. Biljka ne može čekati. Kada plod dozrije, treba ga ubrati, pripremiti, izvagati, zapakirati i dostaviti. Priznaju, iako su se vrtlarstvom bavili mnogo prije preseljenja i znali da ulaze u fizički težak posao, svakodnevna stvarnost ipak ih je iznenadila.
Na pitanje jesu li imali trenutke u kojima su pomislili da je cijeli projekt preambiciozan, Hrvoje bez uljepšavanja odgovara:
– Gotovo svaki dan. Potrebno je puno odricanja.
Farma kao učionica
Na mikrofarmi "Mrvica" organiziraju edukacije i radionice o permakulturnom dizajnu, sustavu "market garden" i regenerativnoj poljoprivredi. Posjetiteljima nude obilaske imanja, a provode i različite tematske radionice, uključujući kuharske. Na proljeće su, primjerice, održali radionicu izrade miso paste od domaćeg slanutka. Farmu su posjećivale i grupe djece te cijeli školski razredi. Rad s djecom pokazao se posebno vrijednim jer im omogućuje da izravno vide kako izgleda proizvodnja hrane i kako su povezani tlo, voda, biljke, životinje i ljudi. Takve aktivnosti posebno vesele Ivanu, pa ih u budućnosti namjeravaju organizirati još više. Postupno su započeli i s organiziranim posjetima imanju. Posjetitelji mogu proći edukacijsku turu, upoznati način na koji farma funkcionira i kušati pojedine proizvode. Mnogi dolaze kupiti hranu, ali istodobno žele razumjeti kako se ona uzgaja i zbog čega je takav sustav drukčiji. Permakultura je način oblikovanja života
– Jedna od najvećih zabluda o permakulturi proizlazi iz uvjerenja da je riječ o određenoj vrsti vrta. Permakultura nije vrt niti samo metoda uzgoja hrane. Ona je dizajn, ali i životna filozofija. Njezina je svrha prema obrascima i načelima koji postoje u prirodi oblikovati održive ekosustave u kojima ljudi žive. Čovjekova uloga nije sve strogo podijeliti, definirati i smjestiti u unaprijed određene kalupe, nego razumjeti procese i organizirati ih na način koji podržava cjelinu – smatra Hrvoje.
Kako kaže, ljudi nakon završenog tečaja permakulture ponekad razviju idealiziranu sliku prirode i očekuju da će se sustav nakon početnog ulaganja dalje razvijati sam. Hrvoje upozorava da priroda nije romantična ni pitoma – ona je brutalna, ispunjena ciklusima, životom i neprestanom borbom za opstanak. Permakultura ne obuhvaća samo proizvodnju hrane, već uključuje gradnju, energiju, zajednicu i način na koji se koriste dostupni resursi. Zbog širine područja primjena može izgledati složeno, ali postoje jednostavna načela koja svaki vrtlar ili poljoprivrednik može primijeniti bez velikih ulaganja.
– Jedno od osnovnih načela je suradnja s prirodom umjesto borbe protiv nje. U prirodnim sustavima tlo gotovo nikada nije dugo golo. Prekriveno je biljkama, otpalim lišćem ili drugim organskim materijalom. Zbog toga se u permakulturnom uzgoju primjenjuje gusta sadnja ili se površina tla prekriva malčem. Prednosti takvog postupka posebno su vidljive tijekom ljeta. Kada temperature prijeđu trideset stupnjeva i suša traje dva mjeseca, iz malčiranog tla isparava mnogo manje vode. Biljke imaju stabilnije uvjete, a potreba za navodnjavanjem se smanjuje – kaže Bota.
Bez rada nema rezultata
Hrvoje nema dvojbi o tome može li permakulturna i regenerativna proizvodnja biti dovoljno produktivna da prehrani jednu obitelj, pa zatim i širu zajednicu. Može, ali pitanje je koliko su se ljudi spremni posvetiti radu i koliko su ozbiljni u provođenju svojih planova. Dugoročni prihodi mogu biti vrlo dobri. Prema podacima koje navodi, u regenerativnoj poljoprivredi prihodi po četvornom metru mogu biti i do deset puta veći nego u konvencionalnoj proizvodnji.
– Mikrofarma "Mrvica" članica je europske organizacije EARA, odnosno European Alliance for Regenerative Agriculture. Postoje znanstveni radovi koji pokazuju koristi regenerativne poljoprivrede, uključujući manju potrebu za vanjskim inputima i mogućnost ostvarivanja većih prinosa. Ekonomske razlike mogu biti vrlo velike – otkriva Hrvoje. Napominje i da je potrebno provesti još dugoročnih istraživanja kako bi se pojedini učinci preciznije pratili tijekom duljeg razdoblja. Regenerativni sustavi ne projektiraju se samo za jednu sezonu – kada se kvalitetno uspostave, mogu trajati nekoliko stotina godina!
Sve što vrijedi traži trud
Hrvoje ne pokušava prikazati život na farmi lakšim nego što je – posljednjih dvadeset godina naučilo ga je, kaže, da je sve što je istinski vrijedno i kvalitetno ujedno teško.
– Odgoj djece je težak. Brak je težak. Očuvanje zdravlja je teško. Posao je težak. Za kvalitetne stvari i stvarne vrijednosti potrebno se potruditi, izboriti i izgurati ih do kraja. Kada me ljudi pitaju kako smo uspjeli, odgovorim da jednostavno nismo odustali. Ponekad samo treba biti uporan – kaže.
On i Ivana u cijelu su priču krenuli sa željom da žive aktivno, pridržavaju se svojih životnih vrijednosti, lijepo spavaju, dobro rade i na kraju dana budu zadovoljni. Takav život nije lagan, ali su njime zadovoljni. Ljudima koji razmišljaju o povratku na selo i prirodi savjetuje da budu svjesni kako je riječ o teškom i dugoročnom procesu. Ohrabruje ih da krenu, ali tek nakon dobre pripreme – u takvu se odluku ne bi smjelo ulaziti naglo i nepromišljeno.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....