Pitospora (Pittosporum tobira) ukrasni je zimzeleni grm koji se sadi diljem Mediterana. Često ga susrećemo i u našem podneblju, osobito na javnim zelenim površinama, uz prometnice, parkirališta i u gradskim parkovima. Osim što lijepo izgleda tijekom cijele godine, odlikuje se dobrom otpornošću na vjetar i posolicu, zbog čega je posebno pogodan za uređenje prostora uz more.
Debeli listovi čuvaju vlagu
Pitospora potječe iz istočne Azije, a prepoznatljiva je po sjajnim, tamnozelenim i kožastim listovima koji rastu na vrhovima grana. Njihova debljina i čvrsta površina pomažu biljci smanjiti gubitak vode, što joj dobro dođe tijekom toplih i suhih ljetnih mjeseci. Upravo su takve osobine korisne u našem podneblju, gdje ljeti često imamo visoke temperature i malo oborina.
Ipak, to ne znači da pitospora može potpuno bez vode. Mlade biljke potrebno je redovito zalijevati dok se ne ukorijene, a tijekom duljih sušnih razdoblja voda će koristiti i razvijenim grmovima. Kada se dobro ukorijeni, lakše podnosi sušu, što je još jedan od razloga zbog kojih se često sadi na obali.
Hortikulturni as iz rukava
Još jedna prednost pitospore je to što se dobro uklapa u različite vrste prostora. Možemo je vidjeti uz moderne stambene zgrade, oko poslovnih objekata, u hotelskim vrtovima i na javnim površinama. Budući da dobro podnosi oblikovanje, lako se održava urednom, a njezino gusto lišće može poslužiti i kao prirodna pregrada između pojedinih dijelova vrta. Upravo zbog kombinacije dekorativnog izgleda i relativno jednostavnog održavanja često je izbor pri uređenju prostora u kojima se traži biljka koja će lijepo izgledati tijekom cijele godine.
Pitospora se najčešće sadi u nizovima, kao živica uz okućnice, prilaze i parkirališta. Dobro podnosi orezivanje pa se može održavati u urednom, kompaktnom obliku. Može se saditi i kao samostalan ukrasni grm, a zbog zimzelenih listova zadržava dekorativan izgled tijekom cijele godine.
Osim osnovne vrste, postoje i kultivari sa šarenim listovima, kod kojih se uz zelenu pojavljuju kremasti ili žućkasti rubovi. Oni mogu biti zanimljiv izbor za vrtove, a postoje i niži oblici koji se dobro uklapaju u manje prostore.
Iako najviše pažnje privlače njezini listovi, pitospora ima i mirisne cvjetove. Sitni su, bijeli do žućkastobijeli, a pojavljuju se u proljeće ili početkom ljeta. Mirisom podsjećaju na cvijet naranče. Nakon cvatnje razvijaju se plodovi koji se otvaraju i otkrivaju sjemenke obavijene ljepljivim narančastocrvenim slojem. Upravo se zbog te ljepljive prevlake biljka povezuje s nazivom ljepljivac, a u nekim se krajevima naziva i ljepivka.
Gdje je najbolje saditi pitosporu?
Pitospora najbolje uspijeva na sunčanim ili polusjenovitim mjestima, u tlu koje propušta višak vode. Iako dobro odgovara primorskim vrtovima, ne voli da se voda dugo zadržava oko korijena. Nakon sadnje potrebno ju je redovito zalijevati, a kasnije zalijevanje prilagoditi vremenskim uvjetima.
Ako je uzgajamo kao živicu, orezivanjem možemo održavati željeni oblik i spriječiti da grm postane previše razgranat. Orezivanje se najčešće obavlja nakon cvatnje. Iako dobro podnosi obalne uvjete, pitospora nije potpuno otporna na hladnoću. Mlade biljke posebno su osjetljive na jači mraz pa ih je na područjima s hladnijim zimama bolje saditi na zaklonjenom mjestu.
Zbog lijepih listova, mogućnosti oblikovanja i otpornosti na uvjete uz more, pitospora je ostala jedan od čestih izbora za uređenje javnih i privatnih zelenih površina. Sljedeći put kada je primijetite uz cestu ili u gradskoj živici, znat ćete da iza njezina jednostavnog izgleda stoje osobine zbog kojih se toliko često sadi.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....