Mesnati, zeleni listovi aloe vere odmah otkrivaju da je riječ o biljci naviknutoj na sušu, vrućinu i skromne uvjete. U njima se nalazi prozirni gel zbog kojeg je aloe vera stoljećima prisutna u njezi kože i ljetnim rutinama. Kada temperature poraste i kada koža postane suha od sunca, soli i vjetra, ova sukulentna biljka dolazi do izražaja kao jednostavan, prirodan i praktičan saveznik.
Aloe vera ne može izbrisati štetu nastalu pretjeranim izlaganjem suncu, niti smije biti zamjena za zaštitni faktor i pametno izbjegavanje najjačeg sunca. Ali ipak, nakon dana provedenog vani, kada koža zateže, pecka ili je isušena, gel aloe vere pruža ugodu i pomaže koži da lakše zadrži vlagu. Istraživanja upućuju i na to da lokalna primjena gela aloe vere može pomoći kod zacjeljivanja opeklina i smanjenja boli povezane s njima.
Nazivaju je i biljkom besmrtnosti, a taj se nadimak veže uz drevni Egipat, gdje je aloe vera bila cijenjena u ritualima njege i ljepote. Danas se njezina popularnost oslanja i na činjenicu da je gel iz lista bogat različitim sastojcima – sadrži više od dvjesto biološki aktivnih tvari, među kojima su vitamini, minerali, enzimi, aminokiseline i polisaharidi. Gel je najvećim dijelom voda, ali nije riječ samo o vlaženju površine kože, njegova lagana tekstura brzo se upija i ne ostavlja težak, masni osjećaj na koži.
LJETNA BILJKA ZA KOŽU
Kod blagih opeklina od sunca aloe vera se najčešće koristi zbog trenutačnog osjećaja olakšanja. Koža nakon izlaganja suncu često bude topla, crvena i osjetljiva na dodir, pa joj prija lagan, vodenast gel. Aloe vera ne popravlja oštećenje nastalo ultraljubičastim zrakama i ne smije se shvatiti kao lijek koji će preko noći ukloniti crvenilo, ali može pomoći da se koža osjeća ugodnije dok se obnavlja. Ako se pojave mjehuri, jaka bol, zimica, mučnina ili velika površina opečene kože, tada kućna njega nije dovoljna i bolje je potražiti stručni savjet.
Aloe vera se ljeti koristi i nakon uboda komaraca i drugih kukaca – hladan gel može smiriti površinu kože i smanjiti potrebu za češanjem. Slično vrijedi i nakon brijanja, kada koža na nogama, pazusima ili bikini zoni može reagirati peckanjem i sitnim crvenim točkicama.
NJEGA POSLIJE SUNČANJA
Iako se aloe vera najviše spominje kada govorimo o opeklinama od sunca, može se koristiti i kao lagani hidratantni sloj na licu i tijelu, posebno kod kože koja ne podnosi teške kreme za vrijeme vrućina. Polisaharidi u gelu pomažu zadržavanju vlage, pa koža nakon nanošenja djeluje mekše i smirenije. Kod vrlo suhe kože gel sam po sebi nekima neće biti dovoljan, pa ga je bolje nanijeti ispod neutralne hidratantne kreme ili losiona koji će pomoći da se vlaga dulje zadrži.
Aloe vera može biti korisna i za kosu, naročito nakon mora. Sol, sunce i vjetar isušuju vlasi, a vlasište može postati osjetljivo i zategnuto. Mala količina gela može se nanijeti na vlasište prije pranja ili na vrhove kose kao lagana njega. Ne treba pretjerivati, jer previše gela može ostaviti ljepljiv osjećaj, posebno na tankoj kosi. Najbolje je krenuti s malom količinom, rasporediti je prstima i vidjeti kako kosa reagira.
Ako se koristi svježi list, treba znati da nije svaki dio lista jednako pogodan za kožu. Prozirni gel je dio koji se nanosi, dok se žućkasti sok, poznat kao lateks ili aloin, treba pustiti da iscuri jer može nadražiti kožu. List se može odrezati pri dnu, oprati, staviti uspravno nekoliko minuta da žućkasta tekućina izađe, zatim se prereže i žlicom izvadi prozirni gel. Svježi gel najbolje je potrošiti brzo. U čistoj zatvorenoj posudi može stajati u hladnjaku nekoliko dana, a za dulje čuvanje može se zamrznuti u kalupu za led. Takve male kockice praktične su ljeti jer se mogu prisloniti na mjesto uboda ili blago nadraženu kožu, ali ne bi ih trebalo držati predugo na istom mjestu kako led ne bi dodatno iritirao kožu.
KAKO UZGOJITI ALOE VERU
Aloe vera je zahvalna biljka, ali najčešća greška u njezinu uzgoju je previše vode. Kao sukulent, ona vlagu sprema u listovima i puno bolje podnosi sušu nego mokru zemlju. Korijen joj ne voli stajati u vodi, pa je tegla s rupama na dnu obvezna. Još bolji izbor je glinena tegla jer se zemlja u njoj brže suši. Supstrat treba biti propustan, po mogućnosti mješavina za kaktuse i sukulente, a ne teška zemlja koja dugo ostaje vlažna.
Zalijevanje treba prilagoditi temperaturi, veličini tegle i količini svjetla. U pravilu je najbolje pričekati da se zemlja potpuno osuši, a zatim biljku dobro zaliti i pustiti da višak vode iscuri. Voda koja ostane u podlošku treba se izliti. Zimi se zalijeva znatno rjeđe jer biljka sporije raste i troši manje vode. Aloe vera najbolje raste na suncu do djelomične sjene uz potpuno sušenje zemlje između zalijevanja.
Znakovi da nešto nije u redu mogu se vidjeti na listovima. Ako su mekani, kašasti i žuti, biljka je vjerojatno previše zalijevana. Ako su tanki, smežurani i savijaju se prema unutra, moguće je da joj nedostaje vode. Smeđi vrhovi mogu biti posljedica žege, naglog sunca, suhog zraka ili neredovitog zalijevanja. Kada aloe vera dobro napreduje, s vremenom stvara mlade izdanke uz matičnu biljku. Oni se mogu odvojiti i posaditi u novu teglu, ali tek kada dovoljno ojačaju i imaju vlastiti korijen.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....