Iako se naziv jasmin koristi za više različitih biljaka, pravi jasmin pripada rodu Jasminum iz porodice maslina! Poveznica s maslinom djeluje iznenađujuće jer izgledom nemaju mnogo sličnosti, no pripadaju istoj botaničkoj skupini. Rod obuhvaća više od dvije stotine vrsta koje rastu kao penjačice, grmovi ili polugrmovi, a prirodno su rasprostranjene u toplijim dijelovima Azije, Afrike i Europe. Neke vrste prilagođene su mediteranskoj klimi, dok druge bolje uspijevaju u tropskim područjima s visokom vlagom i toplinom tijekom cijele godine.
Najpoznatiji među njima je bijeli jasmin (Jasminum officinale), poznat po sitnim bijelim cvjetovima i intenzivnom mirisu koji postaje izraženiji predvečer i tijekom noći. Zimski jasmin razlikuje se po žutim cvjetovima i slabijem mirisu, ali se cijeni jer cvate tijekom hladnijeg dijela godine kada većina biljaka miruje. Arapski jasmin poznat je po bogatom mirisu i koristi se u proizvodnji parfema te aromatičnih čajeva.
SADNJA I UVJETI ZA DUGOTRAJAN RAST
Jasmin najbolje uspijeva na sunčanim ili djelomično osunčanim položajima. Za bogatu cvatnju potrebno mu je dovoljno svjetlosti, topline i zaklona od snažnog vjetra. U kontinentalnim područjima osjetljivije vrste sade se u posude kako bi se tijekom zime mogle premjestiti u zaštićen prostor, a u priobalju se može uzgajati na otvorenom tijekom cijele godine, gdje uz povoljne uvjete razvija guste zelene izdanke i obilje cvjetova.
Tlo za sadnju treba biti propusno, rahlo i umjereno bogato hranjivim tvarima. Previše zadržavanja vlage oko korijena može uzrokovati truljenje i slabljenje biljke. Tijekom toplijih mjeseci jasmin traži redovito zalijevanje, ali bez natapanja zemlje. Biljke uzgojene u posudama osjetljivije su na isušivanje pa im je potrebno više pažnje tijekom ljetnih vrućina. Prihrana organskim gnojivima ili gnojivima za cvjetnice potiče stvaranje novih pupova i produžuje cvatnju.
Razmnožavanje jasmina najčešće se provodi reznicama – mladi izdanci uzimaju se tijekom proljeća ili ljeta i stavljaju u vlažan supstrat dok ne razviju korijen. Taj način razmnožavanja omogućuje dobivanje novih biljaka koje zadržavaju osobine matične biljke. Moguće ga je razmnožavati i položenicama, odnosno metodom pri kojoj se dio izboja položi u zemlju dok ne razvije vlastiti korijen.
REDOVITA REZIDBA
Nakon završetka cvatnje preporučuje se redovita rezidba kako bi biljka zadržala uredan oblik, potaknula stvaranje novih izdanaka i nastavila obilno cvasti tijekom sljedeće sezone. Uklanjaju se suhe, oštećene i stare grane koje iscrpljuju biljku te sprječavaju prodor svjetlosti i zraka u unutrašnjost grma. Ako jasmin razvije preduge i neuredne izdanke, oni se skraćuju kako bi se potaknulo grananje i formiranje novih cvjetnih pupova. Takav način održavanja pridonosi gušćem rastu pa biljka s vremenom postaje raskošnija i bogatija cvjetovima.
Kod starijih biljaka povremeno se provodi i jača pomlađujuća rezidba tijekom koje se uklanja dio starih grana kako bi se potaknuo razvoj mladih i snažnijih izboja. Time se sprječava ogoljavanje donjeg dijela biljke, što je problem koji se može pojaviti kod zapuštenih primjeraka.
Penjačke vrste jasmina trebaju čvrst oslonac poput pergole, vrtne mreže, žice ili drvene konstrukcije jer njihovi izdanci tijekom rasta postaju dugi i savitljivi. Mladi izboji usmjeravaju se i lagano pričvršćuju uz potporu kako bi biljka rasla u željenom smjeru. Tako je moguće oblikovati zelene zidove, cvjetne lukove ili prirodne pregrade koje prostoru daju privatnost i ljepši izgled.
OD CVIJETA DO ČAJA
Svi znaju da je miris jasmina jedan od razloga njegove velike popularnosti. Eterično ulje dobiva se iz cvjetova procesima koji zahtijevaju velike količine biljke jer su cvjetovi sitni i osjetljivi. Ulje jasmina smatra se jednim od najcjenjenijih u parfemskoj industriji –njegova aroma opisuje se kao bogata, cvjetna, topla i egzotična. Koristi se u proizvodnji parfema, mirisnih ulja, krema i aromaterapijskih pripravaka. U aromaterapiji se povezuje s opuštanjem, smanjenjem napetosti i stvaranjem ugodne atmosfere.
Cvjetovi jasmina imaju primjenu i u pripremi čajeva. U kombinaciji sa zelenim čajem stvaraju blag i aromatičan napitak koji se pije u mnogim azijskim zemljama. Miris cvjetova prenosi se na listove čaja tijekom procesa sušenja i aromatiziranja.
U narodnoj medicini pojedine vrste jasmina koristile su se za pripremu pripravaka namijenjenih opuštanju i njezi kože. Miris cvijeta povezivao se s poboljšanjem raspoloženja i smanjenjem osjećaja umora. Iako se eterična ulja i biljni pripravci koriste već stoljećima, njihovu primjenu potrebno je provoditi oprezno i u skladu s preporukama stručnjaka, jer koncentrirani biljni ekstrakti mogu izazvati iritacije ili alergijske reakcije kod osjetljivih osoba.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....