Rotkvica – svima poznata po svojoj karakterističnoj ružičasto crvenoj boji i osvježavajućem okusu, pripada među najstarije uzgajane povrtne vrste koje čovjek koristi u prehrani. Djeluje skromno i jednostavno, ali ova povrtnica ima dugu tradiciju uzgoja, veliku prehrambenu vrijednost i široku primjenu u kuhinji i narodnoj medicini. Njezina popularnost povezana je s brzim rastom, jednostavnom sjetvom i mogućnošću uzgoja tijekom velikog dijela godine.
Rotkvica je jednogodišnja zeljasta biljka iz porodice kupusnjača odnosno krstašica u kojoj se nalaze i brokula, kupus, kelj, cvjetača i repa. Biljka razvija lisnu rozetu iznad površine tla, a cvatnja nastupa tijekom svibnja i lipnja, iako može započeti i ranije kod vrlo ranih proljetnih sjetvi. Cvjetovi su sitni i pripadaju tipičnom izgledu kupusnjača, dok su plodovi male mahune ispunjene sitnim crvenkastim sjemenkama. Kada mahune dozriju, počinju se sušiti i pucati, čime sjeme postaje spremno za prikupljanje i daljnju sjetvu.
BRZ RAST I JEDNOSTAVAN UZGOJ
Rotkvica ima kratku vegetaciju i vrlo brzo sazrijeva, zbog čega njezin uzgoj ne zahtijeva dugotrajnu njegu niti velike troškove proizvodnje. Od sjetve do berbe kod mnogih sorti prođe tek tridesetak dana! Takva brzina razvoja omogućuje više sjetvi tijekom jedne godine, pa se ista površina može višestruko iskoristiti. Zbog toga je rotkvica vrlo pogodna i za komercijalnu proizvodnju, ali i za male vrtove namijenjene vlastitim potrebama.
Za kvalitetan razvoj najviše joj odgovaraju rahla, humusna i dobro drenirana tla. Budući da ima plitak i razgranat korijenov sustav, teško podnosi zbijena tla na kojima se nakon zalijevanja stvara pokorica. Na teškim i slabo propusnim zemljištima korijen može pucati ili razviti deformacije, što smanjuje kvalitetu uroda. Tlo treba biti dobro obrađeno i očišćeno od korova te biljnih ostataka prethodnih kultura. Za ranu proljetnu sjetvu obrada se obavlja tijekom jeseni kako bi se zemlja preko zime prirodno usitnila pod utjecajem vlage i hladnoće. Kod jesenskih sjetvi tlo se priprema nakon uklanjanja prethodnog usjeva.
Rotkvica najbolje uspijeva u umjerenoj klimi. Na području Hrvatske najpovoljniji uvjeti za uzgoj vladaju tijekom travnja i rujna kada temperature nisu previsoke, a u zraku i tlu ima dovoljno vlage. Optimalna temperatura za rast kreće se oko 17 °C, iako sjeme može klijati već pri 5 °C. Mlade biljke podnose i temperature do -4 °C, zbog čega se rane sorte mogu sijati vrlo rano u proljeće. U toplijim mediteranskim krajevima sjetva započinje već tijekom veljače, dok se u kontinentalnim područjima najčešće obavlja od ožujka nadalje.
Kod kasnijih sjetvi, koje se obavljaju tijekom rujna i početkom listopada, rotkvica također daje dobre rezultate jer tada nema velikih vrućina koje negativno utječu na kvalitetu korijena. Visoke temperature i nedostatak vlage ubrzavaju razvoj cvjetne stabljike, pa biljka prerano procvjeta i korijen postaje tvrd, vlaknast i manje ukusan.
PLODORED I DOBRE KOMBINACIJE U VRTU
Što se tiče plodoreda, na isto mjesto preporučuje se vraćati je tek nakon tri godine kako bi se smanjila mogućnost razvoja bolesti i štetnika karakterističnih za kupusnjače. Dobro se slaže s kulturama koje imaju plitak korijen i brz rast, poput salate i rukole. Vrlo dobra kombinacija je i s mrkvom jer rotkvica sazrijeva prije pa njezinim vađenjem mrkva dobiva više prostora za razvoj. Dobar odnos ostvaruje i s rajčicom, tikvama, peršinom i graškom. Grašak obogaćuje tlo dušikom pa nakon njega rotkvica ima bolje uvjete za razvoj. Biljke poput nevena, kamilice, bosiljka i kadulje privlače korisne insekte i pomažu u održavanju prirodne ravnoteže u vrtu. Takve kombinacije pozitivno djeluju na zdravlje biljaka i smanjuju mogućnost jačeg napada štetnika.
Rotkvicu nije preporučljivo uzgajati nakon kupusa, kelja ili repe zbog zajedničkih bolesti i štetnika. Loš utjecaj imaju i luk te češnjak jer koriste slične hranjive tvari iz tla. U blizini krastavaca i tikvica može se razviti povećana vlaga koja pogoduje truljenju korijena.
SJETVA U VRTU I UZGOJ U TEGLAMA
Sjetva rotkvice vrlo je jednostavna – sjeme se polaže plitko, do dubine od oko jednog i pol centimetra, uz razmak između redova od petnaest do dvadeset centimetara. Budući da sjeme ima visoku klijavost, biljka vrlo brzo niče, ponekad već nakon pet dana. Najčešće se sije izravno na stalno mjesto jer presađivanje može oštetiti korijen koji se koristi za prehranu. Tijekom prorjeđivanja višak biljaka može se pažljivo presaditi na drugo mjesto dok su još vrlo mlade. Kod uzgoja u vrtu rotkvica traži dosta svjetlosti. Dobro podnosi otvorene položaje, ali mlade biljke treba zaštititi od vrlo niskih temperatura i jakog snijega. Rane sorte posebno su osjetljive na nagle promjene temperature i ljetne vrućine.
Zbog malih zahtjeva za prostorom rotkvica je vrlo pogodna za uzgoj u teglama i povišenim gredicama. Za takav uzgoj biraju se sorte okruglasta oblika i kraćeg korijena. Posuda mora imati kvalitetnu drenažu kako se voda ne bi zadržavala oko korijena. Biljkama je potrebno osigurati dovoljno razmaka i redovitu vlagu jer se zemlja u posudama brže isušuje nego na otvorenom tlu. Najbolje rezultate daje uzgoj na istočnom ili zapadnom balkonu gdje biljka dobiva dovoljno svjetla bez dugotrajnog izlaganja jakom podnevnom suncu.
Tijekom vegetacije najvažnije je održavati ravnomjernu vlagu tla. Nedostatak vode dovodi do sitnih i tvrdih plodova, dok previše vlage može uzrokovati pucanje korijena. Rotkvica sadrži velik udio vode pa pravilno navodnjavanje izravno utječe na kvalitetu uroda. Preporučuje se zalijevanje u večernjim satima, a kod uzgoja tijekom toplijih razdoblja korisno je prekrivanje tla kako bi se smanjio gubitak vlage.
Kod gnojidbe treba biti oprezan! Rotkvica ne podnosi svježi stajski gnoj jer on može izazvati deformacije korijena i prekomjerni rast lišća. Najbolje rezultate daje uzgoj na zemljištu koje je organski pognojeno prethodne godine. Ako je tlo siromašno hranjivim tvarima, može se koristiti mineralno gnojivo s većim udjelom dušika ili uravnoteženo NPK gnojivo.
Rotkvica nema fazu mirovanja poput višegodišnjih biljaka. Njezin životni ciklus traje kratko, od klijanja do razvoja sjemena svega šest do osam tjedana. Ako se ne ubere na vrijeme, biljka prelazi u fazu cvatnje, a korijen postaje tvrd i vlaknast.
NAJČEŠĆE BOLESTI I ŠTETNICI
Među bolestima koje napadaju rotkvicu najpoznatije su bijela hrđa, kila, peronospora i trulež korijena. Bijela hrđa uzrokuje pojavu svijetlih mrlja na listovima koji kasnije otiču i propadaju. Kila stvara izrasline na korijenu i može uništiti velik dio usjeva. Peronospora se prepoznaje po žućkastim masnim mrljama na lišću, a trulež korijena uzrokuje propadanje mladih biljaka.
Od štetnika najveće probleme stvaraju proljetna kupusna muha, repin buhač i kupusov moljac. Njihove ličinke hrane se korijenjem ili lišćem te mogu ozbiljno oštetiti biljku. Sadnja nevena ili celera u blizini može pomoći u odbijanju nekih štetnika, a kod jačih napada primjenjuju se odgovarajuća zaštitna sredstva.
BERBA I PREHRAMBENA VRIJEDNOST
Berba rotkvice obavlja se prije cvatnje, kada korijen postigne odgovarajuću veličinu i ostane sočan. U kontinentalnim područjima traje od travnja do rujna, dok u mediteranskim krajevima može trajati i duže. Nakon berbe najbolje ju je konzumirati što svježiju jer brzo gubi vlagu i postaje mekana.
Rotkvica ima malu kalorijsku vrijednost i velik udio vode pa se smatra vrlo pogodnom namirnicom za laganu prehranu. Sadrži vitamine, minerale i vlakna koja povoljno djeluju na probavu. U narodnoj medicini koristi se za poticanje rada jetre, pročišćavanje organizma i olakšavanje iskašljavanja. Od rotkvice i meda pripremaju se domaći sirupi protiv kašlja, dok se zdrobljene sjemenke koriste u pripravcima za njegu kože.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....