Srdašce sigurno mnogi pamte iz starih vrtova, iako joj možda ne znaju pravo ime. Nije to glasna biljka, niti se nameće bojom kao ljetnice koje se sade jer su raskošne. Njezina ljepota je tiša, nježnija i prisnija. Srdašce, čije je botaničko ime Lamprocapnos spectabilis, poznata je i pod starijim botaničkim imenom Dicentra spectabilis, pod kojim se još može pronaći u rasadnicima i starijim vrtlarskim knjigama. Pripada porodici makova, a prirodno potječe s područja sjeveroistočne Kine i Koreje, dok se u hortikulturi odavno proširila i izvan svog izvornog prostora.
KAO SA RAZGLEDNICE
Najprepoznatljiviji dio srdašca su cvjetovi koji vise s lučno savijenih stabljika u pravilnom nizu, kao mali privjesci nanizani ispod zelene grane. Svaki cvijet izgleda poput srca iz kojeg se spušta bijeli unutarnji dio, zbog čega je u engleskom jeziku dobila naziv bleeding heart. U doslovnom prijevodu taj naziv zvuči dramatično, ali biljka djeluje bajkovito! Kod najpoznatijeg oblika cvjetovi su ružičasti s bijelim detaljem, no postoje i bijele sorte.
Srdašce je trajnica koja iz godine u godinu izbija iz korijena. U proljeće najprije razvija svježe, nježno razdijeljene listove, a zatim cvjetne stabljike koje mogu narasti od pola metra do približno jednog metra, ovisno o uvjetima i sorti. Listovi su mekani, zeleni, razdijeljeni i pomalo nalik paprati, pa biljka lijepo izgleda i prije pune cvatnje.
Njezin šarm je i u tome što ne traje jednako kroz cijelu sezonu – srdašce je prava proljetna zvijezda. Najljepše je dok su dani još svježi, zemlja vlažna, a vrt se tek budi. Nakon cvatnje i dolaskom jačih ljetnih vrućina nadzemni dio može početi žutjeti i povlačiti se, što ne znači da je biljka propala. Kod ove vrste ljetno mirovanje je prirodan dio životnog ritma, posebno ako je posađena na mjestu gdje se tlo brzo isušuje.
GDJE JE SADITI I KAKVO TLO VOLI
Srdašce najviše voli polusjenu i najbolje će rasti na mjestu gdje dobiva jutarnje sunce, a zaštićena je od najjačeg popodnevnog sunca. Na potpuno otvorenom, vrućem i suhom položaju može brzo izgubiti svježinu, lišće može požutjeti, a biljka se ranije povlači.
Tlo treba biti plodno, rahlo, bogato humusom i stalno blago vlažno, ali ne natopljeno. Najgore joj odgovara kombinacija teške zemlje i stajanja vode oko korijena, posebno tijekom zime. Dobra drenaža je važna jer korijen ne voli dugotrajnu vlagu bez zraka. Prije sadnje zemlju je dobro obogatiti kompostom, zrelim stajskim gnojem ili lisnjačom. Takva organska tvar zadržava vlagu, hrani biljku i čini tlo prozračnijim.
U našim krajevima srdašce treba zaštititi od ljetne žege. U kontinentalnim vrtovima dobro uspijeva u svježijem kutku dvorišta, dok u primorju treba birati zaklonjena mjesta, s dovoljno sjene i redovitijom vlagom u tlu. Malč od usitnjene kore, suhog lišća ili komposta pomaže zadržati vlagu i čuva korijen od naglih promjena temperature. Zalijevanje je najvažnije u prvoj godini nakon sadnje, dok se biljka ne ukorijeni. Kasnije je otpornija, ali za lijep izgled i dužu svježinu lišća zemlja ne bi smjela dugo biti potpuno suha.
SADNJA, NJEGA I RAZMNOŽAVANJE
Srdašce se najčešće sadi u jesen ili rano proljeće, dok su temperature blaže i dok biljka lakše razvija korijen. Sadnica se postavlja u rupu nešto širu od korijenove bale, na istu dubinu na kojoj je rasla u loncu. Nakon sadnje zemlju treba lagano pritisnuti i dobro zaliti. Ako se sadi više biljaka, treba im ostaviti dovoljno prostora jer s vremenom stvaraju širi busen.
Tijekom proljeća treba paziti da tlo ne presuši, posebno ako nema kiše. Ocvale cvjetne stabljike mogu se ukloniti kada izgube ljepotu, ali lišće ne treba rezati dok je još zeleno. Listovi hrane korijen i pomažu biljci da sljedeće godine ponovno snažno potjera. Tek kada nadzemni dio požuti i prirodno polegne, može se očistiti gredica. To je jedna od pogrešaka koja se radi iz nestrpljenja – čim biljka počne izgledati neuredno, odrežu je prerano. Bolje je pričekati da odradi svoj prirodni ciklus.
Razmnožava se dijeljenjem busena ili korijenovim reznicama. Dijeljenje je najbolje obaviti rano u proljeće, dok biljka tek kreće, ili nakon što se listovi povuku. Busen se pažljivo izvadi, razdijeli na dijelove s dovoljno korijena i pupova, pa se presadi na pripremljeno mjesto.
Srdašce ne treba jako orezivanje. Ne traži kompliciranu prihranu ako raste u plodnom tlu. Dovoljno je svake godine oko biljke dodati sloj komposta i malo malča. Kod pretjerane prihrane dušikom može se potaknuti bujan list na štetu skladnog rasta, pa je bolje hraniti tlo nego forsirati biljku. U dobrim uvjetima može se i sama širiti, ali nije napasna poput nekih vrtnih trajnica.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....