Početak jeseni donosi promjenu – ljetnice postupno gube snagu, dani postaju kraći, jutra svježija, a trgovine počinju puniti police biljkama prilagođenima nižim temperaturama. Među njima izdvajamo maćuhice, jedne od najprepoznatljivijih cvjetnica jesenske i proljetne sezone. Proizvodnja jesenskih maćuhica ovih dana ulazi u završnu fazu pa će tijekom rujna izbor mladih, kompaktnih sadnica biti sve veći.
Vrtna maćuhica, koja se najčešće vodi pod botaničkim nazivom Viola × wittrockiana, pripada porodici ljubičica. Cvjetovi mogu biti jednobojni, dvobojni ili prošarani, s karakterističnim tamnim središtem zbog kojeg pojedini kultivari izgledaju kao da na laticama imaju nacrtano lice. Paleta boja obuhvaća gotovo sve nijanse.
DOVOLJNO VREMENA DA RAZVIJU KORIJEN
Cilj nije posaditi ih što ranije, nego pronaći razdoblje u kojem su najveće ljetne vrućine prošle, dok je tlo još dovoljno toplo da korijen može nastaviti rasti. Jesen je vrlo povoljno razdoblje za sadnju jer toplina zadržana u tlu omogućuje mladim biljkama da se ukorijene prije zime. Zato treba pratiti vremenske prilike, a ne samo kalendar. Ako se nastave dani s izrazito visokim temperaturama, sadnju na vrlo osunčanom položaju bolje je malo odgoditi. Previše topline može potaknuti brzo izduživanje izdanaka pa biljke postaju mekane, razvučene i manje kompaktne. Prekasna sadnja također nije idealna jer se u jako ohlađenom tlu razvoj korijena znatno usporava.
Pri kupnji treba birati čvrste, dobro razgranate i kompaktne sadnice tamnozelenih listova. Biljka koja već ima nekoliko cvjetova može odmah pokazati boju sorte, no broj otvorenih cvjetova nije najvažniji pokazatelj kvalitete. Vrijednije je odabrati sadnicu s dobro razvijenim korijenom, zdravim lišćem i brojnim pupovima. Vrlo izdužene biljke, požutjeli listovi, mekani izdanci ili znakovi truleži oko baze upućuju na nepovoljne uvjete tijekom uzgoja.
PRAVILNA SADNJA PRODUŽUJE CVATNJU
Za jesenski i zimski uzgoj maćuhicama treba osigurati dovoljno svjetla. Dobro uspijevaju na sunčanom položaju, ali podnose i djelomičnu sjenu. Tijekom hladnijeg dijela godine sunce je slabije nego ljeti pa mjesto koje prima nekoliko sati izravnog svjetla može znatno pridonijeti obilnijoj cvatnji.
Maćuhice vole ravnomjerno vlažnu zemlju, ali korijen ne smije dugo stajati u natopljenom tlu. Problem se može pojaviti nakon obilnih jesenskih kiša, naročito u teškim glinastim tlima ili posudama bez dovoljno otvora za otjecanje vode. Dugotrajno zadržavanje vlage oko korijena povećava mogućnost propadanja biljke i razvoja gljivičnih bolesti.
Prije sadnje u gredicu zemlju zato treba prorahliti i prema potrebi obogatiti zrelim kompostom ili kvalitetnim humusnim materijalom. Zbijeno tlo može se poboljšati organskom tvari koja povećava njegovu prozračnost i sposobnost pravilnog raspoređivanja vode. Nije potrebno pretjerivati s gnojivom jer vrlo snažan rast lišća nije cilj. Biljka treba imati dovoljno hranjivih tvari za kontinuirano stvaranje novih pupova, ali ostati niska i čvrsta.
Sadnice se sade približno na istoj dubini na kojoj su rasle u proizvodnoj posudi. Korijenovu balu treba potpuno prekriti zemljom, ali ne zatrpavati središte biljke. Nakon sadnje zemlju je dovoljno lagano pritisnuti oko korijena i temeljito zaliti kako bi se uklonili veći zračni džepovi i korijen ostvario dobar kontakt s okolnim tlom.
Razmak ovisi o sorti i željenom izgledu nasada. U gredicama se može ostaviti približno petnaest do dvadeset pet centimetara između sadnica. Gušća sadnja brzo daje dojam potpuno ispunjene površine, no biljkama treba ostaviti dovoljno prostora za cirkulaciju zraka.
Maćuhice izvrsno uspijevaju i u posudama, a u njima je drenaža još važnija nego u vrtu. Posuda mora imati otvore na dnu, a supstrat treba ostati rastresit nakon zalijevanja. U većoj posudi mogu se kombinirati različite boje maćuhica ili ih se može povezati s drugim biljkama. Dobar rezultat daju kombinacije s ukrasnim travama, vrijeskom, ciklamama prilagođenima vanjskom uzgoju ili proljetnim lukovicama.
MANJE VODE ZIMI
Nakon sadnje mladim maćuhicama treba redovito provjeravati vlagu dok ne razviju novi korijen. Tlo treba biti umjereno vlažno, ali ne stalno mokro. Kako temperature padaju i isparavanje vode postaje sporije, razmak između zalijevanja prirodno se povećava. U vrtu tijekom kišne jeseni zalijevanje je potrebno vrlo rijetko. Biljke u posudama mogu se isušiti brže jer raspolažu manjom količinom supstrata.
Bolje je zalijevati tlo oko biljke nego redovito močiti cvjetove i lišće. Ako je zalijevanje potrebno tijekom hladnijeg dijela godine, povoljniji su jutarnji sati. Tako se površina biljke može osušiti prije hladnije noći. Dugotrajno vlažni listovi i cvjetovi stvaraju bolje uvjete za razvoj bolesti.
Tijekom zime cvatnja neće svaki tjedan izgledati jednako. Nakon jačeg zahlađenja otvoreni cvjetovi mogu klonuti ili biti oštećeni, dok se lišće može privremeno promijeniti. To ne znači da je biljka propala! Dobro ukorijenjene maćuhice preživljavaju smrzavanje i nastavljaju vegetaciju nakon povratka blažih temperatura.
Problemi se mogu pojaviti ako je jesen vrlo vlažna jer puževi i golaći oštećuju mlado lišće i cvjetove, a na pregustim i dugo vlažnim nasadima mogu se razviti pjegavost lišća, pepelnica i druge bolesti.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....