Poljoprivrednici se susreću s duljim sušnim razdobljima, toplinskim valovima, nepredvidivim sezonama i sve većim problemima s dostupnošću vode. Uglavnom se naglašava koliko će pšenice, kukuruza, povrća i drugih kultura biti moguće proizvesti u budućnosti, no količina uroda nije jedino mjerilo važno za prehranu.
Biljka može razviti više biomase i na prvi pogled dati dobar prinos, a da njezini jestivi dijelovi pritom sadrže manje proteina, minerala, vitamina i drugih vrijednih spojeva! Porast koncentracije ugljikova dioksida u atmosferi kod pojedinih vrsta može potaknuti fotosintezu i rast, ali istodobno mijenja odnos ugljikohidrata i ostalih hranjivih tvari u biljnom tkivu.
UGLJIKOV DIOKSID POTIČE RAST, ALI MIJENJA SASTAV BILJKE
Ugljikov dioksid potreban je biljkama za fotosintezu, a kada ga u atmosferi ima više, kod brojnih kultura koje pripadaju skupini C3 biljaka – među kojima su pšenica, riža, soja i mnoge povrtne vrste – može doći do intenzivnijeg stvaranja ugljikohidrata i većeg rasta. Povećanje biljne mase, međutim, ne mora pratiti jednako povećanje količine minerala i dušika koje biljka usvaja iz tla. Zbog toga se može dogoditi da biljka razvije više tkiva, a da koncentracija određenih hranjivih tvari u njemu bude manja.
Istraživanja na osnovnim prehrambenim kulturama pokazala su da povećana koncentracija ugljikova dioksida može smanjiti udio željeza, cinka i proteina. Kod pšenice su u pokusima zabilježene niže koncentracije tih hranjivih tvari u uvjetima koji odgovaraju mogućim budućim razinama ugljikova dioksida u atmosferi. Promjene mogu zahvatiti i vitamine, polifenole te druge biljne spojeve. Učinak pritom nije jednak kod svih vrsta ni sorti, pa pojedine kulture mogu biti znatno otpornije od drugih.
TOPLINA I SUŠA DODATNO OPTEREĆUJU USJEVE
Istodobno rastu temperature, mijenja se raspored oborina i povećava učestalost suša. Zbog toga mogući pozitivan učinak ugljikova dioksida na rast ne znači da će prinosi u stvarnim uvjetima nužno biti veći. Visoke temperature mogu poremetiti cvatnju i oplodnju, ubrzati razvoj biljke i skratiti vrijeme potrebno za formiranje zrna ili ploda. Nedostatak vode smanjuje fotosintezu i usvajanje hranjivih elemenata iz tla, dok kombinacija topline i suše može znatno smanjiti urod.
Istraživanja pokazuju da su špinat, kelj i rikula različito reagirali na promijenjene uvjete. Pri višoj koncentraciji ugljikova dioksida neke su biljke rasle intenzivnije, ali su istodobno pokazivale nižu koncentraciju kalcija i pojedinih antioksidativnih spojeva. Povećanje temperature dodatno je pogoršavalo dio tih promjena.
NIJE VAŽNO SAMO KOLIKO HRANE PROIZVODIMO
Pad nutritivne vrijednosti posebno je važan kod kultura koje čine velik dio svakodnevne prehrane. Pšenica i riža nisu samo izvor energije nego i važan izvor biljnih proteina, željeza i cinka za milijune ljudi. Dakle, ako se koncentracija tih hranjivih tvari smanjuje, moguće je unijeti dovoljno kalorija, a istodobno ne dobivati dovoljne količine minerala, vitamina i drugih potrebnih sastojaka. Rizik je veći u područjima gdje prehrana snažno ovisi o nekoliko osnovnih kultura i gdje je izbor hrane ograničen.
Promjena sastava biljaka zato otvara pitanje kako će se u budućnosti procjenjivati uspješnost poljoprivredne proizvodnje. Visok prinos sam po sebi možda neće biti dovoljan pokazatelj kvalitete. Veću važnost dobit će sorte koje mogu podnijeti toplinu i sušu te pritom zadržati zadovoljavajuću koncentraciju proteina, minerala i drugih hranjivih tvari.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....