Čileansku araukariju, latinskog naziva Araucaria araucana, teško ćete zamijeniti s nekom drugom vrstom. Grane gusto prekrivene krutim zelenim listovima oštrih vrhova daju joj geometrijski izgled, a njezina se krošnja s godinama znatno mijenja. Mlado stablo uglavnom ima pravilnu piramidalnu formu, a stariji primjerci razvijaju širu i otvoreniju krošnju koja poprima karakterističan kišobranast oblik.
Riječ je o vrsti iz porodice Araucariaceae, podrijetlom iz južnog i središnjeg Čilea te susjednih područja Argentine. U prirodi raste u planinskim predjelima, uglavnom na nadmorskim visinama između približno 600 i 1800 metara, gdje se pojavljuje u mješovitim šumama.
Njezino podrijetlo može zavarati – čileanska araukarija zapravo pokazuje vrlo dobru otpornost na niske temperature kada se pravilno ukorijeni. Zbog toga se može uzgajati i na otvorenom kod nas, uključujući područja s hladnijim zimama, premda mlada stabla tijekom prvih godina zahtijevaju više zaštite.
STABLO KOJE SE MIJENJA DESETLJEĆIMA
Čileanska araukarija pripada zimzelenim četinjačama, ali njezini listovi izgledaju sasvim drukčije od mekanih iglica bora ili jele. Debeli su, kožasti, trokutasti i vrlo tvrdi, a završavaju šiljastim vrhom. Gusto su poredani oko grana i mogu ostati na biljci mnogo godina.
U početnim godinama araukarija raste razmjerno polako. Vrijeme joj je potrebno za stvaranje snažnog korijenova sustava i pravilne konstrukcije krošnje, pa nije biljka za vrt u kojem se želi postići velika visina nakon svega nekoliko sezona. Dugoročno može postati vrlo veliko stablo. Zbog tih dimenzija mjesto sadnje treba promatrati kroz razdoblje od nekoliko desetljeća! Mlada sadnica djeluje maleno, no s godinama joj je potrebno mnogo više prostora. Odraslo stablo može premašiti dvanaest metara visine i osam metara širine, dok se puna zrelost biljke razvija tijekom nekoliko desetljeća.
Araukarija je većinom dvodomna vrsta, što znači da se muški i ženski češeri razvijaju na odvojenim stablima, premda se povremeno mogu pojaviti oba tipa na istom primjerku. Ženski češeri veliki su, kuglasti i sadržavaju velik broj sjemenki. Njihovo sazrijevanje traje dvije do tri godine, a stablo obično mora biti staro nekoliko desetljeća prije nego što počne obilnije stvarati sjeme. Proizvodnja sjemena kod zrelih stabala može započeti tek kada dosegnu približno trideset do četrdeset godina!
Sjemenke su velike i jestive. U Čileu i Argentini tradicionalno su služile kao hrana lokalnom stanovništvu, a mogu se peći ili prerađivati u brašno.
GDJE POSADITI ČILEANSKU ARAUKARIJU
Položaj za sadnju potrebno je odabrati pažljivo jer araukariji više odgovara trajno mjesto nego kasnije presađivanje velikog stabla. Najviše joj odgovara otvoren, svijetao prostor na punom suncu ili u vrlo laganoj polusjeni. Sunce omogućuje razvoj pravilne i guste krošnje, a izrazita zasjenjenost drugih stabala narušava ravnomjeran rast.
Preporučuje se umjereno plodno, vlažno, ali dobro drenirano tlo te položaj zaštićen od hladnih i isušujućih vjetrova. Araukarija može rasti u različitim vrstama tla i podnosi razmjerno širok raspon reakcije tla, ali stagnirajuća voda predstavlja veći problem od samog sastava zemlje.
Sadnice se mogu saditi tijekom većeg dijela godine ako vremenski uvjeti dopuštaju, ali proljeće i rana jesen pružaju najpovoljnije razdoblje za ukorjenjivanje. Nakon sadnje zemlju treba dobro natopiti vodom kako bi se uklonili veći zračni džepovi oko korijena. Površinski sloj malča pomaže u očuvanju ravnomjernije vlažnosti zemlje i štiti korijen tijekom prvih zima, pri čemu materijal ne treba naslanjati izravno na deblo.
Mlado stablo tijekom prve dvije do tri godine treba redovitije zalijevati, naročito tijekom prvih ljeta nakon sadnje. Kada se biljka dobro ukorijeni, postaje otpornija na kraća sušna razdoblja. Na dubokom tlu koje zadržava umjerenu količinu vlage rast će snažnije nego na plitkom, kamenitom i suhom položaju.
Rezidba se svodi na minimum! Prirodan raspored grana jedna je od glavnih vrijednosti ovog stabla, pa snažno oblikovanje nema mnogo smisla. Uklanjaju se suhe, polomljene ili teško oštećene grane. Vršni izboj nije dobro rezati jer se time može trajno promijeniti prirodna forma stabla.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....