Kaki ili japanska jabuka, botaničkog naziva Diospyros kaki, tijekom većeg dijela godine razvija široku krošnju prekrivenu velikim listovima, no pravi prizor nastaje tijekom jeseni, piše portal Posadi sam. Lišće tada prelazi u žute i crvene tonove, a među granama dozrijevaju veliki plodovi intenzivne narančaste boje.
Premda se kaki nekada mogao susresti u brojnim okućnicama, danas ga je u vrtovima manje. Relativno je jednostavan za uzgoj, odraslo i dobro ukorijenjeno stablo ne traži mnogo njege, a plodovi dozrijevaju u dijelu godine kada je izbor svježeg voća već znatno manji. Potječe iz istočne Azije, a danas se uzgaja u područjima umjerene i suptropske klime. U Hrvatskoj mu odgovara priobalje, ali uz pravilno odabran položaj i odgovarajuću sortu može uspjeti i u kontinentalnim vrtovima.
SUNČANO I ZAKLONJENO MJESTO
Za kaki je najbolje odabrati položaj na kojem tijekom dana dobiva mnogo izravnog sunca. Svjetlost i toplina potrebne su mu kako bi plodovi pravilno dozreli i razvili karakterističnu boju i slatkoću. Dobro mu odgovaraju mjesta zaštićena od snažnog vjetra, što je važno i u priobalnim područjima izloženima buri te u kontinentalnim krajevima gdje hladan zimski vjetar pojačava djelovanje niskih temperatura.
Tlo bi trebalo biti duboko, plodno i propusno. Dobro uspijeva na ilovastim tlima bogatim organskom tvari. Zemljište na kojem se voda dugo zadržava nije dobar izbor. Dugotrajna prekomjerna vlaga oko korijena može oslabiti stablo, a kaki ne podnosi ni izrazito vapnena tla s mnogo kalcija. Prilikom sadnje zemlju se može poboljšati zrelim kompostom ili drugim dobro razgrađenim organskim gnojivom.
Mlade sadnice tijekom prvih godina treba redovito zalijevati, naročito tijekom dugih ljetnih razdoblja bez kiše. Korijen se tada još razvija i biljka znatno teže dolazi do vode iz dubljih slojeva tla. Starija stabla otpornija su na kraća sušna razdoblja, ali ni njih tijekom dugotrajne suše nije dobro potpuno prepustiti vremenskim uvjetima. Nedostatak vode u razdoblju razvoja plodova odraziti će se na njihovu veličinu i kvalitetu.
U kontinentalnom području preporučljivo je sadnicu postaviti na topliju i zaklonjenu stranu vrta, primjerice uz južni ili jugozapadni položaj. Odrasla stabla pojedinih sorata mogu podnijeti prilično niske zimske temperature, no otpornost se razlikuje među sortama. Veći problem predstavljaju vrlo hladne zime, rani jesenski mrazovi te oštećenja mladih izboja niskim temperaturama.
TRPKE I NETRPKE SORTE
Zanimljiva je razlika između plodova koje treba ostaviti da potpuno omekšaju i onih koji se mogu jesti dok su još čvrsti. Osjećaj suhoće i stezanja u ustima nakon konzumacije nedovoljno zrelog kakija posljedica je veće količine topljivih tanina u plodu. Kako trpki plod dozrijeva i omekšava, taj se osjećaj postupno gubi, a meso postaje mekano, sočno i slatko.
Kod netrpkih sorata situacija je drukčija – njihovi se plodovi mogu jesti dok još imaju čvrstu strukturu, gotovo poput jabuke, pa su praktični za svježu konzumaciju i lakši za transport i čuvanje.
Među poznatijim netrpkim sortama nalazi se Fuyu, prepoznatljiv po spljoštenim narančastim plodovima koji se mogu konzumirati dok su još tvrđi. Slična svojstva ima Jiro. Tipo daje velike i ukusne plodove, a njihove se karakteristike mijenjaju ovisno o tome je li došlo do oplodnje. Rojo Brillante daje velike narančastocrvene plodove i pripada trpkim sortama, zbog čega plod prije jela treba dobro dozreti ili mu odgovarajućim postupkom ukloniti trpkost.
Kod odabira sadnice dobro je raspitati se i o načinu oplodnje. Kaki stvara plodove nakon oprašivanja i oplodnje, ali pojedine sorte sposobne su razvijati i partenokarpne plodove, odnosno plodove nastale bez oplodnje. Takvi plodovi nemaju sjemenke.
KADA POČINJE BERBA
Kaki kod nas uglavnom dozrijeva od jeseni prema početku zime, ovisno o sorti, lokalnoj klimi i položaju stabla. Plodovi se prepoznaju po razvijenoj žutoj, narančastoj ili narančastocrvenoj boji. Preporučljivo ih je rezati škarama zajedno s kratkim dijelom peteljke kako bi se izbjeglo oštećivanje mekog ploda i grančice.
Netrpke sorte mogu se brati i jesti dok je meso još čvrsto. Kod trpkih sorata berba ne znači uvijek da je plod odmah spreman za jelo. Nakon branja može ga se nekoliko dana ostaviti na sobnoj temperaturi kako bi nastavio sazrijevati. Kako omekšava, smanjuje se trpkost, a okus postaje sve slađi. Plodovi kakija beru se prije pojave jačih mrazeva, a razdoblje sazrijevanja kod nas može trajati od listopada prema prosincu.
Stablo može početi davati prve plodove nekoliko godina nakon sadnje, dok se puna rodnost razvija kasnije. Dobro razvijena stabla mogu dati vrlo velik urod, zbog čega je važno održavati zdravu i prozračnu krošnju. U godinama izrazito obilnog zametanja biljka može prirodno odbaciti dio mladih plodova. Na otpadanje mogu utjecati i nepovoljni uvjeti, poput previše vode u tlu, nedostatka svjetlosti ili naglih temperaturnih promjena.
Rezidba kakija nije komplicirana. Kod mladih stabala najveća se pažnja posvećuje oblikovanju krošnje kako se kasnije ne bi razvila previsoka i pregusta biljka. Kaki prirodno može snažno rasti u visinu, pa je pravilno formiranje stabla u mladosti mnogo jednostavnije nego naknadno uklanjanje velikih grana. Kod odraslog stabla uklanjaju se suhe, oštećene i nepravilno položene grane te izdanci koji previše zagušuju unutrašnjost krošnje. Tako se omogućuje bolji prodor svjetlosti do plodova i održava prikladna veličina stabla.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....