Kada dozru, sezona malina je kratka i lako prođe onome tko je ne iskoristi na vrijeme. Pokazatelj su da je počelo pravo ljeto! Iako ih u svakodnevnom govoru zovemo bobičastim voćem, maline su botanički zanimljivije nego što izgledaju. One pripadaju porodici ruža, istoj velikoj biljnoj porodici u kojoj su i jabuke, kruške, jagode, trešnje, šljive i bademi. Ta povezanost možda zvuči neobično, ali samo pogledajte cvijet maline i vidjet ćete sličnost s drugim biljkama iz iste porodice. Prije nego što nastane plod, na izdancima se otvaraju bijeli cvjetovi, a nakon oprašivanja iz njih se razvija slatka malina.
ROĐAKINJA RUŽE
Možda izgleda kao jedan mali plod, ali malina je zapravo sastavljena od mnogo sitnih dijelova. Upravo njezina građa je podsjetnik da je riječ o biljci iz porodice ruža, ona joj je bliska rođakinja, a ta se veza vidi već na biljci prije nego što se pojave plodovi. Bijeli cvjetovi, građa lista i bodljikavi izdanci jasno pokazuju da pripada istoj velikoj biljnoj porodici u kojoj su i ruže, ali i jabuke, kruške, jagode, trešnje i šljive.
Svaka mala kuglica na površini maline ima vlastitu košticu, pa se cijeli plod sastoji od niza sitnih koštunica spojenih u jednu mekanu cjelinu. Zbog toga se lako gnječi i brzo pušta sok, ali baš joj ta građa i daje prepoznatljivu teksturu. Iako je doživljavamo kao krhku ljetnu voćku, na biljci se vidi njezina „ružina“ strana: raste na izdancima koji mogu imati sitne bodlje, cvate prije stvaranja ploda i traži pažljivo rukovanje, baš kao mnoge druge biljke iz iste porodice.
Boja maline najpoznatija je u crvenoj nijansi, ali postoje i žute, ljubičaste, tamnocrvene i gotovo crne sorte. Maline sadrže mnogo vode, prehrambena vlakna, vitamin C i biljne pigmente koji im daju boju. Zbog vlakana su zasitnije nego što se čini, pa mala zdjelica može biti jednostavan međuobrok ili dodatak doručku.
SEZONA MALINA POČINJE S TOPLIJIM DANIMA
Rane ljetne sorte mogu dozrijevati već u lipnju, a berba se, ovisno o sorti i položaju, može produžiti kroz srpanj i dio kolovoza. Postoje i jesenske sorte koje plodove donose kasnije, od kraja ljeta prema jeseni. Sezona malina nije svugdje jednaka – u toplijim područjima i na sunčanim položajima mogu stići ranije, dok u hladnijim krajevima i na višim nadmorskim visinama dozrijevaju kasnije.
Za dobar urod malinama treba dosta svjetla, rahlo i propusno tlo te ravnomjerna vlaga. Ne vole kada se korijen dugo zadržava u vodi, ali ne vole ni dugu sušu, naročito u vrijeme cvatnje i nalijevanja plodova. Ako se uzgajaju u vrtu, najbolje im odgovara mjesto gdje imaju dovoljno sunca, ali nisu izložene pretjeranom isušivanju tla. Tlo oko biljke može se prekriti malčem, slamom ili usitnjenom korom, jer se tako dulje čuva vlaga i smanjuje rast korova.
Biljka maline raste iz višegodišnjeg korijena, dok izdanci imaju svoj ritam rasta i rodnosti. Kod ljetnih sorata plodovi se razvijaju na izdancima koji su izrasli prethodne godine, dok jesenske sorte mogu rađati na mladim izdancima iste sezone. Zato je rezidba vrlo važna i ne radi se jednako kod svih sorata. Ako se ne zna kojoj skupini malina pripada, lako se dogodi da se orežu pogrešni izdanci i izgubi dio uroda. Nakon berbe stare, izrođene izdanke treba ukloniti, a zdrave mlade ostaviti za novu sezonu.
TRAŽI NJEŽAN PRISTUP
Maline se beru kada dobiju punu boju i kada se lagano odvajaju od središnjeg dijela ploda. Tada su najukusnije i najmirisnije. Berba se najbolje obavlja ujutro, nakon što se osuši rosa, ili predvečer, kada prođe najjače sunce. Plodove ne treba pritiskati ni prebacivati iz posude u posudu, jer se brzo oštećuju. Zbog toga se u prodaji najčešće nalaze u malim plitkim pakiranjima, a ne u velikim kašetama kao tvrđe voće. Najbolje ih je rasporediti u plitku posudu i čuvati u hladnjaku, ali ne predugo. Prati ih treba tek prije jela, jer voda ubrzava kvarenje i omekšavanje. Ako su kupljene na tržnici, dobro ih je pregledati čim se donesu kući i odvojiti prezrele ili oštećene plodove, kako ne bi pokvarile ostatak.
Domaće maline imaju jednu prednost koju je teško nadomjestiti – kada se jedu neposredno nakon berbe, njihov je miris puniji, a tekstura bolja nego kod plodova koji su dugo putovali. Zbog kratke trajnosti beru se pažljivo i prodaju brzo, pa je sezona najbolja prilika da se kupuju svježe, zrele i lokalne. One nisu voće koje trpi dugo čekanje na kuhinjskom pultu. Ako su već ubrane, najbolje ih je pojesti isti dan ili najkasnije sutradan.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....