Pucanje plodova rajčice najčešće događa tijekom ljeta, i to baš u trenutku kada se čini da je sav trud napokon došao na naplatu. Nakon tjedana brige, zalijevanja, vezivanja, prihrane i pažljivog promatranja, na skoro zrelim plodovima iznenada se pojavljuju pukotine. Takve rajčice brže propadaju i teže se čuvaju. Mnogi najprije pomisle da je riječ o bolesti ili napadu štetnika, ali u najvećem broju slučajeva razlog ipak nije zaraza, nego fiziološka reakcija biljke na nagle promjene u dostupnosti vode, piše portal Posadi sam. Rajčica je vrlo osjetljiva na velike oscilacije vlage u tlu, a plodovi to jasno pokazuju u fazi dozrijevanja.
Dobra vijest je da popucale rajčice u većini slučajeva nisu za bacanje. Ako nema znakova truleži, plijesni ili neugodnog mirisa, mogu se normalno jesti, samo ih treba ubrati i potrošiti što prije.
PUKOTINE SE MOGU POJAVITI NA VIŠE NAČINA
Pucanje rajčice ne izgleda uvijek jednako – na nekim se plodovima pukotine stvaraju kružno, najčešće oko peteljke, dok se na drugima šire uzdužno, niz plod, od gornjeg dijela prema vrhu. Nekada su pukotine vrlo plitke i zahvaćaju samo vanjski sloj pokožice, pa plod i dalje izgleda relativno zdravo. U ozbiljnijim slučajevima kožica se otvori dublje, a meso rajčice postane izloženo zraku, vlazi i mikroorganizmima. Tada postoji veći rizik od kvarenja, pa takve plodove ne bi trebalo ostavljati dugo na biljci.
Čim primijetite da je rajčica popucala, najbolje ju je ubrati. Ako je zdrava iznutra, može se odmah iskoristiti u kuhinji, a ako je oštećenje veće, treba pažljivo provjeriti ima li znakova propadanja.
KRIVAC JE NERAVNOMJERNO ZALIJEVANJE
Rajčica najbolje napreduje kada joj je vlaga u tlu ujednačena. Problem nastaje kada biljka najprije prođe kroz sušnije razdoblje, a zatim odjednom dobije veliku količinu vode. To se lako događa nakon jače ljetne kiše, ali i nakon obilnog zalijevanja ako su biljke prethodno nekoliko dana bile žedne.
Korijen tada naglo upija vodu, plod se iznutra brzo puni i širi, a pokožica ne uspijeva pratiti taj nagli rast. Budući da je vanjski sloj ploda već napet, dolazi do pucanja. Zato se može dogoditi da rajčice navečer izgledaju potpuno zdravo, a već sljedećeg jutra, nakon kiše ili jačeg zalijevanja, budu raspucane. Ovaj se problem najčešće javlja nakon ljetnih pljuskova i grmljavinskih nevremena, kada suha zemlja u kratkom vremenu primi mnogo vode.
ZAŠTO NAJVIŠE PUCAJU PRED ZRIOBU?
Pucanje se najčešće događa na plodovima koji su već pocrvenjeli ili su vrlo blizu pune zrelosti. U toj fazi rajčica je gotovo dosegla svoju konačnu veličinu, u njoj se nalazi mnogo vode i šećera, a pokožica je sve napetija. Zbog toga čak i manja promjena u količini vode koju biljka primi može biti dovoljna da plod pukne. Mladi i još zeleni plodovi obično bolje podnose takve promjene jer se još razvijaju i njihova je pokožica elastičnija. Kod zrelih plodova prostora za širenje ima puno manje.
Na osjetljivost utječe i sorta – krupne, mesnate rajčice tanke pokožice uglavnom su sklonije pucanju od manjih sorti. Cherry rajčice u pravilu lakše podnose promjene vlage, ali ni one nisu potpuno zaštićene. Neke se sorte redovito bolje drže od drugih, čak i kada su posađene na istom mjestu i uzgajane na isti način.
PUCANJE NIJE ISTO ŠTO I NEDOSTATAK KALCIJA
Pucanje rajčice zna se povezivati i s nedostatkom kalcija, no to nisu isti problemi. Nedostatak kalcija prepoznaje se po vršnoj truleži ploda – na donjem dijelu rajčice, odnosno na vrhu ploda, pojavljuje se tamna, ulegnuta i suha mrlja. Kod pucanja je glavni uzrok nagla promjena u opskrbi vodom. Ipak, ova dva problema imaju zajedničku pozadinu, a to je neujednačeno zalijevanje. Ako biljka povremeno ostaje bez vode, a zatim dobiva previše vlage odjednom, to remeti usvajanje hranjiva, ali i izaziva pucanje plodova. Dakle, pravilno zalijevanje jedna je od najvažnijih mjera za zdraviji i kvalitetniji urod!
KAKO SMANJITI PUCANJE?
Pucanje se ne može uvijek potpuno spriječiti, osobito kada tijekom ljeta učestalo pada kiša ili kada se sušna i kišna razdoblja naglo izmjenjuju. Ipak, rizik se može smanjiti.
Najvažnije je održavati tlo ravnomjerno vlažnim. Rajčicu je bolje zalijevati redovito i umjereno nego je dugo ostaviti bez vode, a zatim joj odjednom dati preveliku količinu. Takve nagle promjene najčešće dovode do pucanja. Veliku pomoć može pružiti i malčiranje – sloj slame, pokošene trave, sijena ili drugog organskog materijala oko biljaka usporava isušivanje tla, štiti korijen od pregrijavanja i pomaže da vlaga dulje ostane stabilna.
Korisna je i redovita berba – rajčice koje su već počele mijenjati boju ne moraju nužno ostati na biljci do potpune zrelosti. Mogu se ubrati ranije i dozreti na suhom, prozračnom mjestu. Time se smanjuje mogućnost da ih iznenadna kiša ili obilno zalijevanje oštete neposredno prije berbe.
MOGU LI SE POPUCALE RAJČICE JESTI?
U većini slučajeva mogu se jesti, pod uvjetom da su zdrave. Ako plod nema neugodan miris, mekane trule dijelove, plijesan ili promjenu boje koja upućuje na kvarenje, može se iskoristiti bez problema. Doduše, takve rajčice ne treba dugo čuvati. Pukotina na pokožici znači da plod više nije dobro zaštićen, pa se brže kvari od neoštećenih rajčica. Najbolje ih je potrošiti isti dan ili što prije nakon berbe.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....