Sigurno ćete se složiti da je mirta jedna od najljepših zimzelenih biljaka mediteranskog podneblja. Privlačna je tijekom cijele godine, jer zadržava sjajne listove, ima uredan grmolik rast i širi prekrasan miris. Mirta nije samo ukrasna biljka, već i aromatična, ljekovita i korisna vrsta čiji se listovi, cvjetovi i bobice koriste u narodnoj medicini i kulinarstvu.
Mirta najviše voli sunce, toplinu i blage zime. Raste kao zimzeleni grm ili manje stablo, a u dobrim uvjetima može dosegnuti visinu do pet metara. Ima snažan i dubok korijen, zbog čega je nije dobro saditi tik uz kuću ili zidove. Bolje joj je dati dovoljno prostora da se slobodno razvija, jer tako stvara lijepu i gustu krošnju.
NAJVIŠE VOLI SUNCE, TOPLINU I PROPUSNO TLO
Listovi mirte sitni su, sjajni i aromatični. Kada se protrljaju među prstima, otpuštaju miris koji podsjeća na smolu i eterična ulja. Od lipnja do listopada razvija nježne bijele cvjetove s mnoštvom dugih prašnika. Cvjetovi su mirisni i privlače pčele te druge oprašivače. Nakon cvatnje nastaju tamne bobice, najčešće tamnoplave, ljubičaste ili gotovo crne boje, koje se mogu koristiti kao začin i za pripremu likera.
Za uspješan uzgoj mirte odaberite sunčano i zaštićeno mjesto. Tlo treba biti plodno, rahlo i dobro drenirano, jer ne voli zadržavanje vode oko korijena. Tešku i zbijenu zemlju prije sadnje dobro je popraviti kompostom, pijeskom ili sitnim šljunkom kako bi se omogućio bolji protok vode i zraka. Saditi se može u proljeće ili u jesen, s time da je proljetna sadnja sigurnija u područjima gdje zime mogu biti hladnije.
Nakon sadnje biljku treba dobro zaliti i prvih godina redovito pratiti. Mlada mirta traži više vode dok se ne ukorijeni, posebno tijekom ljeta. Kasnije postaje otpornija na sušu, ali će u dugim vrućim razdobljima ljepše rasti ako se povremeno temeljito zalije. Bolje je zalijevati rjeđe i obilnije nego svakodnevno površinski. Zimi se zalijevanje smanjuje, jer u hladnom i mokrom tlu korijen lakše strada.
LISTOVI, CVJETOVI I BOBICE U NARODNOJ MEDICINI I KUHINJI
Bobice mirte imaju aromatičan, pomalo smolast i trpak okus. Ne doživljavaju ih svi kao voće za jelo izravno s grma, ali su vrlo zanimljive kao začin i dodatak jelima. Mogu se sušiti i koristiti u malim količinama, slično kao začinska bobica. Listovi se također mogu koristiti kao aromatični dodatak jelima, a u nekim krajevima služe kao zamjena za lovor.
Posebno je poznat liker od mirte, koji se priprema na Sardiniji i Korzici. Ondje se tamne bobice namaču u alkoholu, a rezultat je piće snažne boje, aromatičnog mirisa i specifične gorčine. Bobice se mogu koristiti i u domaćim pripravcima poput aromatiziranih rakija, sirupa, umaka ili džemova, ali uvijek umjereno, jer im je okus izražen. Kada se koriste listovi, treba birati zdrave, čiste listove s biljke koja nije tretirana kemijskim sredstvima.
U narodnoj medicini mirta se cijeni kao ljekovita biljka. Kao prirodan pripravak koriste se list i cvijet, najčešće u obliku čaja. Tradicionalno se čaj od mirte upotrebljavao kod prehlade, kašlja i nadutosti, a aromatični spojevi iz listova povezivali su se s dišnim i probavnim tegobama. Listovi sadrže eterična ulja, tanine i druge biljne spojeve. Napominjemo da ovakvi pripravci ne bi smjeli zamijeniti liječnički savjet, a s eteričnim uljem mirte treba biti još oprezniji. To je koncentriran pripravak i ne koristi se na isti način kao čaj od lista. Ne smije se uzimati na svoju ruku, posebno ne nerazrijeđeno. Prirodno ne znači uvijek i bezopasno, pa je kod svih biljnih pripravaka važno znati mjeru.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....