Crveni pauk je sitna grinja koja se teško primjećuje, ali za sobom ostavlja vrlo jasne tragove. Kada se na listovima pojave sitne svijetle točkice, žućenje, suhi rubovi ili tanka paučina između lista i stabljike, biljka već može biti pod napadom. Crveni pauk nije pauk kakvog viđamo u kutovima kuće, nego grinja paučinar, srodna paucima i krpeljima. Toliko je malen da ga je teško uočiti bez povećala, a veličina mu se kreće otprilike od nula cijela četiri do jednog milimetra. Može biti crvenkast, žućkast, zelenkast, smećkast ili gotovo proziran, a neke vrste tijekom godine mijenjaju boju.
Najveći problem stvara u toplim i suhim uvjetima. Tada mu razvoj ide vrlo brzo, pa se od nekoliko jedinki u kratkom razdoblju može stvoriti cijela kolonija. Napadi su izraženiji ljeti, dok se kod sobnih biljaka mogu javiti i zimi, kada grijanje isuši zrak. Biljka koja je već oslabljena vrućinom, nepravilnim zalijevanjem, suhim zrakom ili pregustom sadnjom lakša je meta, jer se teže brani i sporije obnavlja oštećeno lišće.
KAKO PREPOZNATI NAPAD CRVENOG PAUKA
Prvi znak napada nisu velike rupe na listovima, jer crveni pauk ne grize list kao gusjenica ili zlatica. On siše biljne sokove s naličja lista, pa se na gornjoj strani najprije pojavljuju sitne svijetle točkice. List postupno gubi zdravu zelenu boju, izgleda iscrpljeno, sivkasto, blijedo ili prošarano. Ako se napad nastavi, javlja se žućenje, sušenje, opadanje listova, a kod četinjača može doći i do opadanja iglica.
Kod jačeg napada pojavljuje se vrlo tanka, svilena paučina. Ona se može vidjeti između listova, uz peteljke, na vrhovima mladica ili na naličju lista. Ta paučina štiti koloniju grinja i upućuje na to da se nametnik već dobro razmnožio. Kod sobnih biljaka poput s nježnijim listovima, paučina se zna pojaviti iznenada, naročito ako biljka stoji u toploj prostoriji sa suhim zrakom. Jednostavan kućni pregled može pomoći prije nego što šteta postane velika. List treba okrenuti i pogledati naličje, jer se crveni pauk ondje najradije zadržava. Ako se ispod lista stavi bijeli papir i biljka lagano protrese, sitne tamne ili svijetle točkice koje se polako kreću mogu upućivati na grinje. Kod veće zaraze mogu se vidjeti i bjeličaste presvlake, jajašca i prašnjav izgled naličja lista. Takav pregled dobro je raditi redovito, naročito na biljkama koje su već imale sličan problem.
KOJE BILJKE NAJVIŠE STRADAJU
U povrtnjaku se može pojaviti na tikvicama, bundevama, krastavcima, grahu, rajčicama, paprikama i patlidžanima. U voćnjaku i na okućnici može oštetiti razne voćke, ukrasno drveće, grmlje, ruže i četinjače. Kod sobnih biljaka najviše stradaju vrste s tanjim, mekšim i osjetljivijim listovima. Alokazije, kalateje, bršljani, fikusi s nježnijim listom, hibiskusi, orhideje i brojne tropske biljke mogu brzo pokazati simptome. Biljke s debljim i čvršćim listovima, poput krasule, zamiokulkasa, sanseverije ili gumijevca, u pravilu teže pretrpe velika oštećenja, ali ni one nisu potpuno zaštićene ako su uvjeti povoljni za nametnika. Napad se lakše razvija na biljkama koje su prašnjave, zbijene, presuhe ili smještene na mjestu s puno topline i malo vlage u zraku. Na otvorenom se rizik povećava tijekom dugih suhih razdoblja, kada kiša ne ispire lišće, a biljke su pod stresom. Na balkonu se problem može brže širiti jer su tegle blizu jedna drugoj, pa se nametnik lako premješta s jedne biljke na drugu.
KAKO GA SUZBITI
Prva mjera je odvajanje napadnute biljke od zdravih, naročito ako je riječ o sobnim biljkama ili biljkama u posudama jer se time smanjuje mogućnost širenja. Zatim treba ukloniti listove koji su jako oštećeni, suhi ili puni paučine. Alat kojim se režu oštećeni dijelovi treba očistiti prije rada na drugim biljkama.
Najjednostavniji način je ispiranje biljke mlazom vode. Mlaz treba usmjeriti prema naličju lista, jer se ondje nalazi najveći dio kolonije. Takvo ispiranje ne rješava uvijek cijeli problem iz prvog pokušaja, ali znatno smanjuje brojnost i uklanja dio paučine, jajašaca i pokretnih jedinki. Postupak treba ponavljati jer se nove jedinke mogu izlegnuti nakon prvog tretmana.
Kod biljaka s većim listovima naličje se može prebrisati mekom vlažnom krpom. U vodu se ponekad dodaje mala količina blagog sredstva za pranje, ali s tim treba biti oprezan jer osjetljivi listovi mogu dobiti ožegotine ili pjege. Sigurnija su sredstva koja su namijenjena baš za biljke, poput insekticidnih sapuna i hortikulturnih ulja. Ona djeluju kontaktno, što znači da moraju doći izravno na grinje. Zato površno prskanje samo po gornjoj strani lista neće dati dobar rezultat. Potrebno je obuhvatiti naličje listova, peteljke i mjesta gdje se vidi paučina.
Ulje nima je prirodni pripravak koji može ometati hranjenje, razvoj i razmnožavanje nametnika. Vrijedi pravilo – prirodno ne znači da se smije koristiti bez mjere. Treba ga nanositi prema uputama, u večernjim satima ili u dijelu dana kada nema jakog sunca, uz provjeru podnosi li ga biljka. Kod jestivih kultura treba paziti na registraciju pripravka, namjenu i karencu.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....