Pasja ruža nažalost se ne doživljava uvijek kao biljka vrijedna mjesta u vrtu. Grane joj znaju biti neuredne i bodljikave pa ne izgleda pitomo kao neke druge vrste ruža. No pasja ruža posjeduje otpornost, skromnost i sposobnost da godinama raste bez velike brige. Ne traži savršene uvjete, dobro podnosi hladnoću, može rasti na različitim tipovima tla, a zauzvrat daje nježne cvjetove i plodove koji se od davnina koriste za čajeve, marmelade, sirupe i druge domaće pripravke.
Rosa canina, kako glasi njezin botanički naziv, listopadni je grm iz porodice ruža. Može narasti oko dva do tri metra, a u povoljnim uvjetima i više, s dugim povijenim izbojima, jakim bodljama i zelenim listovima. U proljeće i početkom ljeta nosi jednostavne cvjetove, a u kasno ljeto i jesen grm se puni crvenim ili narančastim plodovima koje u narodu nazivamo šipcima. Važno je pritom razlikovati šipak kao plod divlje ruže od nara, koji se u nekim krajevima također naziva šipak. Plodovi pasje ruže nisu veliki ni sočni poput nara, nego su ovalni, mesnati, crvenkasti i puni sitnih sjemenki obavijenih dlačicama koje se prije konzumacije trebaju pažljivo ukloniti.
GDJE JE POSADITI I KAKVE UVJETE VOLI
Najbolje joj odgovara sunčano mjesto, iako može podnijeti i laganu polusjenu. Na mjestu s više sunca bolje cvate i donosi više plodova, dok u predubokoj sjeni može razviti dosta lisne mase, ali slabije cvjetati. Cvate uglavnom u svibnju i lipnju, a plodove donosi u rujnu i listopadu.
Kod sadnje je najbolje birati proljeće ili jesen, jer tada mlada biljka lakše razvija korijen prije jačih vrućina ili hladnoće. Korijenov vrat treba ostati u razini tla, bez preduboke sadnje. Budući da se grm širi i s godinama postaje snažan, razmak između biljaka za slobodan rast može biti oko jedan do dva metra. Tlo ne mora biti savršeno, ali ne smije dugo ostajati mokro. Pasja ruža može rasti i u siromašnijoj zemlji, no bolje rezultate daje ako ima dovoljno organske tvari. Malč oko korijena pomaže da se vlaga dulje zadrži, zemlja manje pregrijava, a korovi slabije rastu. To je korisno u kontinentalnim vrtovima tijekom suhih ljeta, a još više u priobalju i zaleđu Dalmacije, gdje ljetna suša zna brzo iscrpiti mlade biljke. Nakon što se dobro ukorijeni postaje mnogo samostalnija i ne traži zalijevanje kao osjetljivije ukrasne ruže.
NJEGA, REZIDBA I GNOJIVO
Iako je poznata kao otporna biljka, to ne znači da je treba potpuno prepustiti samu sebi ako se želi uredan grm i dobar urod plodova. U vrtu je najbolje od početka odrediti što se od nje očekuje – ako se sadi kao prirodna živica, može se pustiti da razvije gušći, razgranat oblik, a ako se uzgaja radi plodova, rezidbom se potiče obnova izboja, lakša berba i prozračniji grm.
Rezidba se najčešće obavlja krajem zime ili početkom proljeća, prije jačeg kretanja vegetacije. Uklanjaju se suhe, slabe, preguste i oštećene grane, a starije izboje treba pomlađivati kako bi grm stalno tjerao nove rodne grane. Kod intenzivnijeg uzgoja može se primijeniti jači rez, pri čemu se prošlogodišnji prirast skraćuje i ostavlja nekoliko pupova na glavnim izbojcima. Takav rez traži malo više znanja i promatranja biljke, jer preblag rez s vremenom daje zapušten grm, a prenagao rez može smanjiti cvatnju ako se napravi bez mjere.
Previše dušika potaknut će bujan rast lišća i zelenih izboja, ali to ne mora značiti više plodova. Bolje je osloniti se na kompost, zreli stajski gnoj i uravnoteženu prihranu u vrijeme kada biljka kreće u rast.
Pasja ruža je otpornija od mnogih plemenitih ruža, ali ni ona nije potpuno pošteđena problema. Može se pojaviti pepelnica, hrđa, pjegavost lista, lisne uši i crveni pauk, pogotovo kada je biljka oslabljena sušom, pregustom krošnjom ili pretjeranom gnojidbom. Budući da se plodovi koriste za prehranu, prednost treba dati blažim i ekološki prihvatljivim mjerama, od uklanjanja zaraženih dijelova i prozračivanja grma rezidbom do pripravaka dopuštenih za jestive biljke.
CVJETOVI I PLODOVI
Pasja ruža ima jednostavne cvjetove, najčešće blijedoružičaste ili bijele, koji ne djeluju raskošno kao druge vrste ruža, ali imaju svoju vrstu jednostavnije ljepote. Cvjetovi služe kao izvor nektara za kukce, a šipci kao hrana pticama.
Plodovi se beru kada postanu potpuno obojeni, crveni ili narančasti, a kožica im blago omekša. U nekim krajevima čeka se i prvi mraz jer tada plodovi postaju mekši i ugodniji za preradu. Mogu se sušiti za čaj, kuhati za sirup, pekmez, marmeladu, žele ili koristiti u drugim domaćim pripravcima. Šipak divlje ruže poznat je po vitaminu C, flavonoidima i drugim biljnim spojevima.
Kod pripreme plodova treba biti strpljiv jer unutrašnjost ploda sadrži sjemenke i sitne dlačice koje mogu nadražiti grlo i probavu, pa ih je najbolje ukloniti prije pripreme marmelada i sličnih proizvoda. Za čaj se plodovi mogu sušiti, ali ih treba dobro očistiti, osušiti na prozračnom mjestu ili u sušari na nižoj temperaturi te spremiti u čistu, suhu i dobro zatvorenu posudu.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....