Među sortama luka izdvaja se Icebear, prepoznatljiv po izrazito bijelim glavicama i znatno blažoj aromi od mnogih klasičnih sorti. Njegove glavice imaju sjajnu bijelu pokožicu, a unutrašnjost je također bijela, sočna i hrskava. Icebear pripada vrsti Allium cepa i razvija pravilne okrugle ili blago spljoštene glavice. Dobro se prilagođava i nešto sušnijim uvjetima te ima relativno visok udio suhe tvari. U prodaji se može pronaći kao lučica namijenjena sadnji, a zahvaljujući izgledu i aromi zanimljiv je za sve one koji žele uzgajati nešto pomalo drukčije od uobičajenog žutog ili crvenog luka.
MOŽE SE SADITI VEĆ U JESEN
Icebear se sadi u proljeće, kada se tlo dovoljno prosuši i zagrije za obradu. U krajevima s blagim zimama moguća je i jesenska sadnja. Ovaj način uzgoja pogodan je za područja s mediteranskim utjecajem, gdje su dugotrajna smrzavanja tla rijetka. Pri jesenskoj sadnji važno je odabrati mjesto na kojem se neće zadržavati višak vode jer previše vlage povećava opasnost od propadanja lučica.
Najbolje mu odgovara rastresito, plodno i dobro drenirano tlo. Budući da luk razvija relativno plitak korijenov sustav, zbijena i teška tla usporavaju razvoj glavica. Prije sadnje zemljište je dobro obraditi i obogatiti zrelim organskim gnojivom. Lučice se sade približno dva do tri centimetra duboko, uz osam do deset centimetara razmaka između biljaka i oko dvadeset pet do trideset centimetara između redova. Položaj treba biti sunčan, po mogućnosti s najmanje šest sati izravne sunčeve svjetlosti dnevno.
Tijekom rasta nije neobično da dio glavice postane vidljiv iznad površine tla. Takve lukovice ne treba ponovno zatrpavati zemljom jer je to normalan dio razvoja.
RAVNOMJERNA VLAGA ZA VELIKE GLAVICE
Iako Icebear može podnijeti kraća sušna razdoblja, tijekom intenzivnog rasta treba imati dovoljno vlage. Zbog plitkog korijena teže koristi vodu iz dubljih slojeva tla pa dulja suša smanjuje veličinu glavica i prinos. Zalijevanje treba biti ravnomjerno, bez velikih izmjena između presuhog i potpuno natopljenog tla. Najveće potrebe za vodom luk ima tijekom formiranja i povećavanja glavica. Kada nadzemni dio počne polijegati i sušiti se, zalijevanje se postupno prekida kako bi luk mogao pravilno dozreti.
Važno je redovito uklanjati i korov jer se mladi luk relativno sporo razvija i teško konkurira drugim biljkama za vodu, svjetlost i hranjive tvari. Tlo oko biljaka treba obrađivati plitko kako se ne bi oštetio korijen.
NAKON VAĐENJA SLIJEDI DOBRO PROSUŠIVANJE
Vrijeme berbe prepoznaje se kada listovi izgube čvrstoću, polegnu prema tlu i počnu se sušiti. Glavice se tada pažljivo vade kako se ne bi oštetile jer posjekotine i udarci povećavaju mogućnost propadanja tijekom skladištenja.
Nakon vađenja luk treba dobro prosušiti na suhom i prozračnom mjestu, zaštićenom od jakog izravnog sunca. Tijekom tog razdoblja vanjska pokožica postaje suha i čvrsta, a vrat lukovice se zatvara, što pomaže očuvanju kvalitete. Icebear se može čuvati na hladnom, suhom i prozračnom mjestu, ali je prvenstveno sorta prikladna za svježu potrošnju i kraće skladištenje. Glavice je tijekom čuvanja dobro povremeno pregledati i ukloniti one koje počnu omekšavati, klijati ili pokazivati znakove truljenja.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....