Plava boja nije toliko zastupljena među cvijećem pa ovakve biljke lako privlače pogled, piše portal Posadi sam. Među njima se izdvaja olovnica, poznata i pod nazivom plumbago – sitni cvjetovi okupljeni su u guste cvatove koji se neprestano obnavljaju, zbog čega biljka ostaje u cvatu od kraja proljeća sve do jesenskih zahlađenja! Olovnica nije biljka pravilnog i krutog rasta, ona razvija duge, tanke i savitljive grane koje se mogu pustiti da slobodno padaju preko zida ili ruba gredice, oblikovati u širok grm ili usmjeravati uz potporanj. Zbog takve prilagodljivosti jednako lijepo izgleda u vrtu i u velikoj posudi.
Botanički naziv biljke je Plumbago auriculata, a prirodno područje njezina rasta nalazi se u južnoj Africi. U povoljnim uvjetima može dosegnuti visinu od dva i pol do četiri metra, pod uvjetom da ima potporanj uz koji će se grane usmjeravati. Iako izgledom može podsjećati na penjačicu, olovnica se sama ne prihvaća za rešetke i ograde, pa njezine izboje treba lagano vezivati. Može se uzgajati i bez oslonca, kada stvara širok grm s povijenim granama.
SUNCE JOJ DONOSI NAJVIŠE CVJETOVA
Za olovnicu treba izabrati toplo, svijetlo i zaklonjeno mjesto. Najobilnije će cvasti na položaju koji tijekom većeg dijela dana prima izravnu sunčevu svjetlost. Može rasti i u laganoj polusjeni, no tada obično razvija duže grane i više lišća, dok je broj cvjetova manji. Na terasi joj najviše odgovara južna, jugozapadna ili zapadna strana, uz zaštitu od snažnih udara vjetra koji mogu polomiti nježne izboje.
Tlo treba biti plodno, rahlo i propusno. Olovnica ne podnosi dugotrajno zadržavanje vode oko korijena, pa tešku i glinastu zemlju prije sadnje treba poboljšati kompostom te materijalom koji povećava propusnost. U područjima s vrlo zbijenim tlom sigurnije ju je posaditi na blago povišeno mjesto kako se voda nakon obilne kiše ne bi skupljala oko korijenova vrata.
Pri uzgoju u posudi potrebno je odabrati dovoljno velik spremnik s otvorima na dnu. Na dno se može staviti sloj ekspandirane gline, krupnijeg šljunka ili drugog drenažnog materijala, a zatim kvalitetan supstrat za cvatuće biljke obogaćen kompostom. Mala posuda brzo postaje tijesna jer olovnica snažno raste, pa je biljku u pravilu potrebno povremeno presaditi u veći spremnik. Najbolje vrijeme za presađivanje je proljeće, prije početka snažnog rasta. Biljke u posudama traže više pažnje jer se supstrat na sunčanoj terasi brzo isušuje. Zalijeva se kada se gornji sloj zemlje prosuši, a višak vode mora slobodno isteći. Posuda ne bi trebala dugo stajati u podlošku punom vode jer se time povećava opasnost od truljenja korijena.
Mlade biljke nakon sadnje treba redovito zalijevati kako bi razvile snažan korijen. Dobro ukorijenjena olovnica može podnijeti kraća sušna razdoblja, ali će uz ujednačenu vlagu stvarati više novih izboja i cvjetova. Tijekom ljetnih vrućina biljku u zemlji bolje je zaliti rjeđe i obilnije nego svakodnevno površinski. Voda tada prodire dublje, a korijen se razvija prema vlažnijim slojevima tla.
Za bujno cvjetanje olovnicu je tijekom vegetacije dobro prihranjivati gnojivom namijenjenim cvatućim biljkama. Prihrana se može primjenjivati svaka dva do četiri tjedna. Prevelike količine dušika treba izbjegavati jer potiču snažan razvoj zelenih dijelova na račun cvjetova – biljka tada može izgledati bujno, ali će imati mnogo manje plavih cvatova.
POTICANJE NOVIH GRANA I OBILNA CVATNJA
Olovnica raste brzo i bez rezidbe može postati neuredna i preširoka. Budući da se cvjetovi razvijaju na mladim izbojima, orezivanje ne treba promatrati samo kao način oblikovanja biljke – pravilnim skraćivanjem grana potiče se stvaranje novog rasta na kojem će se tijekom sezone pojaviti cvjetovi.
Glavna rezidba provodi se krajem zime ili početkom proljeća, prije nego što biljka počne snažno tjerati. Duge prošlogodišnje izboje moguće je skratiti približno za jednu trećinu, a zapuštene ili oštećene biljke mogu se orezati i snažnije. Uklanjaju se suhe, slomljene, tanke i međusobno isprepletene grane kako bi unutrašnjost grma dobila više svjetla i zraka. Tijekom ljeta mogu se skraćivati izboji koji izlaze iz željenog oblika. Uklanjanje ocvalih cvatova održava biljku urednom i potiče stvaranje novih bočnih grana. Ocvali cvat treba odrezati iznad prvog zdravog para listova, bez nepotrebnog uklanjanja velikih dijelova izboja usred razdoblja cvatnje.
Želi li se olovnica voditi uz rešetku, pergolu ili ogradu, mlade grane treba nježno rasporediti i vezati mekanim vezicama koje neće oštetiti koru. Grane se ne omataju same oko potpornja i nemaju vitice kojima bi se prihvatile. Bez usmjeravanja će se savijati prema tlu ili širiti preko susjednih biljaka.
Olovnica se može razmnožavati poluzrelim reznicama tijekom ljeta. Odabire se zdrav izboj bez cvijeta, odstrane se donji listovi i reznica se posadi u lagan, vlažan supstrat. Posudu treba držati na svijetlom mjestu bez jakog podnevnog sunca dok se ne razvije korijen. Razmnožavanje sjemenom provodi se u proljeće, ali biljke dobivene na taj način mogu prvi put procvasti tek sljedeće godine.
MOŽE OSTATI VANI, ALI MRAZ JOJ NE ODGOVARA
Olovnica je biljka toplih krajeva i ne podnosi smrzavanje! U zaklonjenim vrtovima uz obalu, na položajima uz južni zid kuće ili u dvorištima zaštićenima od bure, može prezimiti na otvorenom. Tijekom hladnije zime nadzemni dio može stradati, dok se biljka u proljeće ponekad ponovno obnovi iz korijena. Dugotrajni mraz lako može uništiti cijelu biljku.
Korijen biljke posađene u vrtu može se prije zime zaštititi debljim slojem suhog lišća, slame, drveta ili drugog organskog pokrova. Mlade biljke osjetljivije su od starijih i dobro ukorijenjenih primjeraka. Ako se najavljuje nekoliko hladnih noći, nadzemni dio može se omotati zaštitnim vrtnim platnom koje propušta zrak.
U kontinentalnim krajevima olovnicu je jednostavnije uzgajati u posudi. Prije prvog mraza prenosi se u svijetlu, prohladnu prostoriju u kojoj temperatura ostaje iznad ništice. Zalijevanje se tijekom zime smanjuje, a prihrana se prekida sve dok se u proljeće ne pojavi novi rast. Zemlja se ne smije potpuno osušiti, ali ne treba ostati ni neprestano mokra. Postoji i mogućnost prezimljavanja biljke u stanju mirovanja – grane se tada snažnije skrate, a posuda se smjesti u hladan prostor bez mraza. Zalijeva se vrlo oskudno, tek toliko da se korijenova bala ne osuši do kraja. U proljeće se biljka postupno iznosi na svjetlo i počinje redovitije zalijevati. Na otvoreno se vraća kada prođe opasnost od kasnog mraza. Biljku koja je zimovala u zatvorenom ne treba prvoga dana ostaviti na jakom suncu. Nekoliko dana drži se u laganoj sjeni, zatim se postupno izlaže jutarnjem i poslijepodnevnom suncu. Nagli prijelaz iz zatvorenog prostora na žarko proljetno sunce izaziva oštećenja lišća.
PROBLEMI SU POVEZANI S VIŠKOM VODE
Olovnica nema mnogo ozbiljnih bolesti, a većina poteškoća nastaje zbog neprikladnog položaja ili pogrešnog zalijevanja. U stalno mokroj zemlji korijen nema dovoljno zraka, pa listovi počinju žutjeti, grane venu i biljka postupno propada. U takvoj situaciji zalijevanje treba smanjiti i provjeriti prolazi li voda kroz tlo ili izlazi li iz posude.
Na presjenovitom mjestu biljka stvara duge i slabe izboje s malo cvjetova. Rješenje nije obilnija prihrana, nego premještanje na sunčaniji položaj ili uklanjanje prepreke koja joj oduzima svjetlost. Nedostatak cvjetova može biti povezan i s pretjeranom količinom dušičnog gnojiva.
Od štetnika se mogu pojaviti bijele mušice, crveni pauci, lisne uši i štitaste ili brašnaste uši, ponajprije na biljkama koje zimu provode u zatvorenom prostoru. Donju stranu listova i mlade vrhove izboja treba povremeno pregledati. Manji napad može se zaustaviti ispiranjem biljke, uklanjanjem zahvaćenih dijelova i primjenom odgovarajućeg sredstva prema uputama proizvođača.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....