Način na koji ih režemo začinsko bilje odlučujući je faktor hoće li biljka nakon berbe postati gušća i snažnija – ili će pak ostati ogoljena. Nerijetko se odreže količina potrebna za kuhanje, bez razmišljanja o mjestu reza i onda izbojci izostaju, stabljike se izdužuju, a drvenasti dijelovi ostaju goli. Svaka vrsta raste drukčije. Bosiljak i metvica stvaraju nove izbojke uz parove listova, peršin i korijandar razvijaju mlade listove iz središta biljke, dok ružmarin i timijan s vremenom odrvenjavaju. Zato ih ne treba brati ni orezivati na isti način.
BOSILJAK I METVICA
Bosiljak nije dobro brati nasumičnim otkidanjem pojedinačnih listova niti rezanjem glavne stabljike vrlo nisko. Potrebno je pronaći mjesto na kojem iz stabljike izlaze dva nasuprotna lista, a vrh odrezati malo iznad njih. Uz listove se nalaze pupovi iz kojih se nakon rezanja mogu razviti dvije nove grančice. Biljka tako postaje gušća i daje više listova za sljedeću berbu.
Rez se može ponavljati tijekom ljeta, svaki put iznad novog para dobro razvijenih listova. Ne treba čekati da bosiljak postane previsok i počne se savijati. Korisno je uklanjati i cvjetne pupove ako je cilj što dulje dobivati mekane i aromatične listove. Kada biljka počne cvjetati i stvarati sjeme, stabljike postaju tvrđe, a rast listova usporava.
Sličan način odgovara i metvici. Ako se stalno uzimaju samo najviši listići, stabljike će postati visoke, rijetke i polegnute. Bolje je odrezati cijeli mladi vrh neposredno iznad zdravog para listova, ostavljajući na stabljici dovoljno zelenila. Metvica dobro podnosi redovito prikraćivanje i nakon njega stvara više bočnih grana, čime ostaje zbijena i grmolika.
PERŠIN I KORIJANDAR
Peršin ne treba škarama poravnati preko cijeloga vrha jer se takvim rezanjem uklanjaju i veliki vanjski listovi i mladi središnji rast koji treba osigurati novu berbu. Peršin raste u obliku rozete, a novi listovi izlaze iz sredine. Najstarije i najveće stabljike nalaze se na vanjskom rubu pa se one prve uklanjaju. Odabrana stabljika reže se nisko, što bliže njezinu polazištu pri dnu biljke. Ne treba ostavljati duge gole peteljke jer na njima neće izrasti novi listovi. Središte biljke ostavlja se netaknuto kako bi nastavilo stvarati mlado lišće.
Isto vrijedi za korijandar – njega također nije dobro rezati ravno preko cijelog vrha. Beru se razvijene vanjske stabljike, dok sredina ostaje sačuvana. Korijandar u toplim uvjetima brzo razvija cvjetnu stabljiku i prelazi na stvaranje sjemena. Rezanje cvijeta može kratko produljiti berbu, ali je za stalnu zalihu mladih listova bolje sijati manje količine u razmacima.
RUŽMARIN I TIMIJAN
Ružmarin s vremenom razvija tvrde, smeđe i ogoljene stabljike. Ako se grančica odreže ispod posljednjih zelenih listova, može ostati gola i više ne potjerati. Za berbu se zato uzimaju mekani, zeleni i lisnati vrhovi. Rez se radi na dijelu na kojem još postoje listovi ili mlade bočne grančice. Bolje je ružmarin nekoliko puta lagano prikratiti nego odjednom ukloniti velik dio biljke. Nakon cvatnje može se blago oblikovati, ali bez snažnog rezanja u staro drvo. Suhe, polomljene i bolesne grane mogu se ukloniti, no redovita berba treba ostati u zelenom dijelu.
Timijan također postupno odrvenjava pri dnu pa mu ne odgovara grubo rezanje cijeloga grma. Najbolje je uzimati mlade zelene vrhove, u manjim količinama i više puta tijekom vegetacije. Takvo lagano i učestalo prikraćivanje održava biljku urednom i zbijenom. Ako se sve stabljike odrežu vrlo nisko, pojedine grane će ostati bez zelenih dijelova iz kojih bi nastavile rasti.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....