Vađenjem krumpira iz zemlje završava njegov rast, ali posao još nije gotov. Način postupanja tijekom prvih dana nakon vađenja uvelike određuje koliko će dugo gomolji ostati čvrsti, ukusni i prikladni za jelo, piše portal Posadi sam. Krumpir koji se spremi dok je vlažan, oštećen ili nedovoljno zreo može početi propadati već nakon nekoliko tjedana, a u hladnom, tamnom i prozračnom prostoru domaći urod može se sačuvati tijekom jeseni i zime, pa i do proljeća.
PRIPREMA POČINJE JOŠ PRIJE VAĐENJA
Krumpir namijenjen duljem čuvanju ne treba vaditi čim nadzemni dio biljke počne žutjeti. Najbolje ga je ostaviti u zemlji sve dok se cima potpuno ne osuši. Tada je rast gomolja završen, a pokožica dovoljno čvrsta da može podnijeti vađenje, prenošenje i skladištenje. Ako se krumpir izvadi prerano, pokožica mu je tanka i lako se oštećuje. Već pri dodiru s alatom, zemljom ili drugim gomoljima lako mogu nastati ogrebotine kroz koje poslije prodiru uzročnici truleži. Vile ili drugi alat treba zabosti dovoljno daleko od biljke kako se gomolji ne bi prerezali ili probušili.
Vađenje je najbolje obaviti za suha vremena jer se zemlja tada lakše odvaja, krumpir se brže suši i jednostavnije pregledava. Gomolje ne treba dugo ostavljati na jakom suncu jer svjetlost potiče njihovo zelenjenje. Zeleni dijelovi mogu sadržavati povećanu količinu prirodnih glikoalkaloida pa takav krumpir nije prikladan za konzumaciju ako je zahvaćena veća površina.
Tek izvađeni krumpir ne treba odmah zatvoriti u vreće ili odnijeti u podrum. Tijekom vađenja nastaju sitne ozljede koje se ponekad jedva vide. Gomolje je dobro desetak dana ostaviti na tamnom, suhom i prozračnom mjestu, primjerice u šupi, garaži ili natkrivenoj prostoriji. Tijekom tog razdoblja pokožica postaje čvršća, a površinske ogrebotine zacjeljuju. Krumpir treba rasporediti u tanjem sloju kako bi zrak mogao prolaziti između gomolja. Ne treba ga prati jer voda i trljanje povećavaju opasnost od oštećenja i truljenja. Veće ostatke zemlje dovoljno je nježno ukloniti rukom.
SAMO ZDRAVI GOMOLJI IDU U SPREMIŠTE
Nakon sušenja potrebno je pregledati cijeli urod. Za dugotrajno čuvanje odvajaju se samo čvrsti, zdravi i neoštećeni gomolji. Krumpire koji su prerezani, probušeni, nagnječeni, napuknuti ili imaju mekane i tamne dijelove treba izdvojiti. Manje oštećeni gomolji mogu se iskoristiti ako nema znakova truljenja, ali ih treba potrošiti među prvima. Ne smiju se staviti među krumpir predviđen za višemjesečno čuvanje jer se oštećena mjesta brže kvare. Jedan truli gomolj može povećati vlagu u spremniku i zahvatiti krumpire koji ga dodiruju.
Uskladišteni krumpir treba redovito pregledavati, barem jednom mjesečno. Svaki gomolj koji je omekšao, postao vlažan, pljesniv ili ima neugodan miris treba odmah ukloniti. Pregled je naročito važan u dubljim spremnicima, gdje se kvarenje može razviti ispod površine.
Najpraktičnije su drvene gajbe i letvarice koje omogućuju strujanje zraka. Mogu se koristiti kartonske kutije s otvorima ili mrežaste vreće. Plastične vreće nisu dobar izbor jer zadržavaju vlagu i ograničavaju prozračivanje. Veće količine uroda bolje je rasporediti u nekoliko plićih gajbi nego staviti u jednu duboku posudu. Gajbe ne treba držati izravno na vlažnom podu, već ih podignuti na paletu, letvice ili policu kako bi zrak prolazio i ispod njih.
HLADNOĆA I TAMA USPORAVAJU PROPADANJE
Najbolje mjesto za čuvanje krumpira je taman i prozračan podrum u kojem se temperatura kreće između 4 i 7 °C. Zrak ne smije biti potpuno suh jer će se gomolji početi smežuravati, ali prostor mora imati dovoljno ventilacije kako se vlaga ne bi kondenzirala. Krumpir se može čuvati i u garaži, spremištu ili hladnijoj ostavi s temperaturom od približno 10 do 12 °C. U takvom će prostoru ranije početi klijati, ali nekoliko mjeseci može ostati dobre kvalitete.
Spremište mora biti zaštićeno od dnevnog i umjetnog svjetla. Gajbe ne treba držati uz prozor, peć, radijator, bojler ili druge izvore topline. Preko njih se može staviti juteno platno ili čista pamučna tkanina koja zaustavlja svjetlost, a i dalje omogućuje prolazak zraka.
U stanu je teže osigurati uvjete potrebne za višemjesečno čuvanje. Najbolje je odabrati najhladniji i najmračniji dio ostave ili zatvorene lođe te držati manje količine koje će se potrošiti tijekom nekoliko tjedana. Kuhinjski hladnjak nije najbolje mjesto za sirovi krumpir jer se pri vrlo niskim temperaturama dio škroba pretvara u šećere, zbog čega gomolji mogu dobiti slađi okus i jače potamnjeti tijekom pečenja ili prženja.
Klijanje se ne može potpuno zaustaviti jer je gomolj živi dio biljke. Kada završi razdoblje mirovanja i temperatura poraste, počinje trošiti zalihe za razvoj novih izdanaka. Hladnoća, tama i prozračivanje taj proces mogu znatno usporiti.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....