Crni papar jedan je od najpoznatijih začina na svijetu. Nema kuhinje u kojoj se ne nalazi uz sol – bilo u zrnu, mljeven ili u mješavinama začina. Iako ga svakodnevno koristimo, malo tko razmišlja o biljci od koje nastaje. Iza sitnih tamnih zrna nalazi se tropska penjačica zanimljiva za uzgoj, a uz dovoljno topline, svjetla i strpljenja može se uzgajati i kao sobna biljka!
Crni papar dobiva se od biljke Piper nigrum, višegodišnje tropske loze iz porodice paparovki. Nije povezan s paprikom ni čilijem, premda ih u kuhinji povezuje pikantan okus. U prirodi se penje uz stabla, razvija sjajne zelene listove i viseće cvjetne klasove iz kojih se oblikuju sitni okrugli plodovi. Ovisno o trenutku berbe i načinu prerade, s iste biljke mogu se dobiti crni, bijeli, zeleni i crveni papar.
Domovina crnog papra je južna Indija, gdje se uzgaja više od dvije tisuće godina. Biljka voli vruću, vlažnu i tropsku klimu, pa se u našim krajevima ne može uzgajati na otvorenom tijekom cijele godine. U umjerenoj klimi može biti vrlo zanimljiva kućna biljka, a ljeti se može iznijeti na balkon, terasu ili u vrt, pod uvjetom da nije izložena jakom podnevnom suncu. Kada zahladi, mora se vratiti u zatvoren prostor.
TROPSKA PENJAČICA KOJA VOLI TOPLINU I POLUSJENU
U svom prirodnom staništu crni papar raste u polusjeni, zaštićen krošnjama viših biljaka. Takve uvjete treba pokušati oponašati i u domu. Najbolje mu odgovara svijetlo mjesto bez jakog prženja sunca, primjerice istočni ili zapadni prozor. Na južnom prozoru može uspijevati samo ako je odmaknut od stakla ili zaštićen laganom zavjesom. Premalo svjetla dovodi do slabog, izduženog rasta, a prejako sunce oštećuje listove.
Budući da je riječ o penjačici, crnom papru treba osigurati potporu. Može se uzgajati uz štap, rešetku, neku vrstu potpornja ili stupa. Bez potpore će rasti neuredno i slabije će pokazati svoj prirodni oblik. Kada se ima za što prihvatiti, biljka razvija skladnije izboje i ljepše listove. Može se uzgajati i u visećoj posudi dok je mlada, ali za ozbiljniji rast bolji je uspravan oslonac.
Temperatura je najvažniji uvjet za dobar uzgoj. Crni papar najbolje raste kada je temperatura stalno iznad 15 °C, a za cvatnju i stvaranje plodova potrebne su mu temperature iznad 20 °C. Najviše mu odgovara dnevna temperatura iznad 21 °C, dok noćna ne bi trebala padati ispod 15 °C. Hladna prozorska daska, propuh, negrijana prostorija i mokra zemlja zimi mogu brzo oslabiti biljku.
ZALIJEVANJE, ZEMLJA I PRIHRANA
Crni papar voli vlagu, ali ne podnosi korijen koji stalno stoji u vodi. Supstrat treba biti bogat, rastresit i dobro dreniran. Može se koristiti kvalitetna zemlja za sobno bilje pomiješana s perlitom, kokosovim vlaknima, malo komposta i sitnijom korom. Teška vrtna zemlja nije dobar izbor jer se zbija i dugo ostaje mokra. Posuda obavezno mora imati otvor za otjecanje vode, a glinena tegla dobar je izbor jer pomaže da se višak vlage brže izgubi.
Zalijevanje treba prilagoditi godišnjem dobu. Ljeti, kada biljka aktivno raste, zemlja treba biti blago vlažna, ali ne natopljena. Gornji sloj zemlje može se prosušiti prije novog zalijevanja. Zimi se rast usporava pa biljci treba manje vode. Najveća pogreška je zalijevati po navici, bez provjere stanja zemlje. Ako se u podlošku zadržava voda, treba je izliti nakon kraćeg vremena.
Budući da dolazi iz vlažnih tropskih područja, crni papar voli i višu vlagu zraka. U stanovima s centralnim grijanjem zrak zna biti suh, što se može vidjeti po smeđim vrhovima listova i slabijem rastu. Biljci može pomoći ovlaživač zraka, držanje u društvu drugih biljaka ili posuda s vlažnim kamenčićima ispod tegle, pri čemu dno posude ne smije stajati u vodi.
Prihrana treba biti umjerena – tijekom proljeća i ljeta može se koristiti blago tekuće gnojivo svaka dva tjedna ili organsko gnojivo u granulama jednom mjesečno. Zimi se prihrana prekida jer biljka tada nema dovoljno svjetla ni topline za snažan rast. S prihranom se ponovno počinje u proljeće, kada se pojave novi izboji.
KAKO NASTAJU RAZLIČITE VRSTE PAPRA
Crni papar cvate sitnim svijetlim cvjetovima koji se razvijaju na lisnim čvorovima novog rasta. Cvjetovi nisu posebno upadljivi, ali su zanimljivi jer se iz njih oblikuju viseći nizovi sitnih okruglih plodova. Mladim biljkama treba strpljenja! U pravilu im je potrebno nekoliko godina da procvjetaju, a u kućnim uvjetima tri do četiri godine čekanja nije neobično. Plodovi se najprije pojavljuju zeleni, a zatim dozrijevanjem prelaze u crvenu boju. Na istoj biljci mogu se istodobno vidjeti zeleni i crveni plodovi. Ako se želi dobiti crni papar, plodovi se beru dok su još zeleni ili kada tek počinju mijenjati boju, a zatim se suše. Tijekom sušenja tamne, naboraju se i dobivaju prepoznatljiv izgled crnog zrna. Zeleni papar dobiva se od nezrelih plodova koji se obrađuju tako da zadrže svježiju aromu i zelenkastu boju.
Bijeli papar dobiva se od potpuno zrelih crvenih plodova. Nakon namakanja uklanja se vanjska ovojnica, pa ostaje svjetlija unutrašnjost zrna. Crveni papar iz biljke Piper nigrum zapravo je zreli plod iste biljke, dok se ružičasti papar (koji se ponekad nalazi u mješavinama) dobiva od drugih biljnih vrsta i ne treba ga miješati s pravim crvenim paprom.
MOGUĆI PROBLEMI U UZGOJU
Jedna pojava koja zna zabrinuti uzgajivače su sitne crne točkice na donjoj strani listova. Kod crnog papra one ne moraju značiti bolest ni napad štetnika. Na naličju listova mogu se pojaviti sitne kuglice eksudata, odnosno tvari koje biljka prirodno izlučuje. S vremenom mogu potamniti i izgledati kao crne mrlje. Ne treba ih strugati niti uklanjati jer se tako list može oštetiti.
Najveći problem u uzgoju je truljenje korijena, koje se javlja kada su uvjeti hladni i prevlažni. Biljka tada može venuti iako je zemlja mokra, listovi mogu žutjeti, a supstrat može poprimiti neugodan miris. Najbolja zaštita je propusna zemlja, posuda s otvorima, umjereno zalijevanje i dovoljno topline. Hladnoća i mokra zemlja najlošija su kombinacija za ovu tropsku biljku.
Od štetnika se mogu pojaviti vunaste uši, najčešće ako su u blizini već zaražene biljke. Prepoznaju se po bijelim, pamučastim nakupinama na mladim izbojima i u pazušcima listova. Manji napad može se ukloniti ručno, a biljku treba redovito pregledavati, posebno ako se ljeti iznosi van ili stoji blizu drugih sobnih biljaka.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....