Kad ljetno sunce počne pržiti, mnoge cvjetnice pokažu koliko im je teško izdržati dan za danom bez svježine i sjene. Tada u prvi plan dolaze biljke koje ne traže svakodnevno ugađanje, već se dobro snalaze na položajima na kojima bi druge vrste brzo izgubile ljepotu. Među takvim biljkama je i vinka, poznata i kao madagaskarski zimzelen. Dakle, potječe s Madagaskara zbog čega dobro podnosi toplinu i suše. Kod nas se uglavnom uzgaja kao jednoljetnica jer ne podnosi hladnoću, ali tijekom toplog dijela godine može biti jedna od najzahvalnijih cvjetnica. Cvjeta dugo, boje su joj jake i vedre, a njezini jednostavni cvjetovi s pet latica dolaze u nijansama bijele, ružičaste, ljubičaste, crvene i mareličaste boje.
LJETI DAJE BOJU BEZ PUNO MUKE
Vinka je dobar izbor za sve koji žele mnogo cvjetova, a nemaju vremena svaki dan za zalijevanje. Njezina prednost je u tome što voli toplinu i prilično dobro podnosi sušu nakon što se ukorijeni. Za obilnu cvatnju treba joj sunčano mjesto. Može rasti i u polusjeni, ali tada se zna izdužiti, a cvjetova bude manje. Najljepša je ondje gdje ima mnogo svjetla, dovoljno topline i zemlju kroz koju višak vode lako otječe. U vrtu je dobro saditi je u rahlu zemlju obogaćenu kompostom, a u posudama u kvalitetan supstrat za cvjetnice. Posuda mora imati otvore na dnu jer vinka ne voli stajati u vodi.
Pri sadnji je dobro ostaviti razmak od dvadesetak do tridesetak centimetara između biljaka. Takav razmak omogućuje da se grmići razviju bez gužve, a zrak lakše prolazi između listova što smanjuje mogućnost razvoja gljivičnih bolesti. Vinka se s vremenom lijepo razgrana, pa ju ne treba saditi pregusto kako bi odmah izgledala puno. Njezina velika prednost je i to što se ne mora stalno čistiti od ocvalih cvjetova jer vinka sama odbacuje stare cvjetove i nastavlja stvarati nove. Ako se tijekom ljeta previše izduži, vrhovi se mogu lagano prikratiti, a time se potiče gušći rast i ljepši oblik biljke.
NAJVEĆA GREŠKA JE PREVIŠE VODE
Iako vinka dobro podnosi ljeto, to ne znači da je treba potpuno zaboraviti. Treba joj voda, ali isto tako ne voli pretjerivanje. Najsigurnije je zalijevati tek kada se gornji sloj zemlje prosuši. U posudama se supstrat brže suši nego u vrtu, pa ih treba provjeravati češće. U vrtnoj gredici, nakon što se biljka primi, zalijevanje može biti rjeđe, ali obilnije, kako bi voda stigla do korijena.
Najopasnije je stalno vlažno tlo! Ako korijen dugo stoji u mokroj zemlji, biljka lako može početi propadati. Lako je i pomisliti da tada biljci nedostaje vode, pa imamo nagon više zalijevati, ali time se samo problem pogoršava. Kod vinke je bolje pričekati da se zemlja prosuši nego je zalijevati iz navike.
Prihrana treba biti umjerena – ako je posađena u dobar supstrat ili zemlju poboljšanu kompostom, neće tražiti puno gnojiva. Kod sadnje se može dodati gnojivo sa sporim otpuštanjem, a biljke u posudama mogu se povremeno prihraniti blagim tekućim gnojivom za cvjetnice. Pretjerivanje s gnojivima bogatim dušikom može potaknuti bujan rast listova, ali smanjiti cvatnju. Kod vinke cilj nije što više zelenila, nego uravnotežena biljka koja neprestano stvara cvjetove.
LIJEPA I OPASNA
Iza njezine izdržljivosti i ljepote stoji i važna napomena: vinka je otrovna ako se proguta. Svi dijelovi biljke sadrže vinka alkaloide, spojeve po kojima je ova biljka poznata i u medicini. Vinka je toksična za pse, mačke i konje, a kao moguće znakove trovanja navodi povraćanje, proljev, nizak krvni tlak, potištenost, drhtanje, napadaje, komu i smrt.
To naravno ne znači da je opasna za svaki dodir. Uobičajeno rukovanje pri sadnji, presađivanju ili prikraćivanju ne bi trebalo stvarati problem, ali nakon rada s biljkom pametno je oprati ruke. Veći oprez potreban je ako u kući ili dvorištu borave mala djeca, psi, mačke ili životinje koje vole grickati lišće. U tom slučaju vinku je bolje posaditi na mjesto koje im nije lako dostupno.
Također, vinka se ne smije koristiti za kućno liječenje. Iako su iz nje izolirani spojevi koji imaju veliku medicinsku vrijednost, to nema veze s kuhanjem čajeva, žvakanjem listova ili bilo kakvom samostalnom primjenom biljke. Madagaskarski zimzelen proizvodi više od stotinu dvadeset alkaloida, među njima vinkristin i vinblastin, spojeve koji se koriste u protutumorskim terapijama, posebno kod dječje leukemije. Takva primjena odnosi se na izolirane, pročišćene i strogo dozirane lijekove, ne na biljku iz vrta.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....