Ljepota begonije nije samo u cvijetu – kod nekih sorti glavnu pažnju privlači lišće, prošarano srebrnim, zelenim, ružičastim, tamnocrvenim nijansama, dok druge osvajaju punim, mekanim cvjetovima koji podsjećaju na male ruže. Rod begonija obuhvaća više od dvije tisuće vrsta, a potječe iz vlažnih tropskih i suptropskih područja Amerike, Afrike i Azije. Dakle, njihovo prirodno okruženje više nalikuje šumskom podrastu, gdje ima svjetla, ali ne i prženja, gdje je tlo rahlo i vlažno, ali voda ne stoji oko korijena. Kada se taj obrazac prenese u kućni uzgoj, begonija brzo pokaže koliko može biti izdašna.
PRVO TREBA ZNATI KOJU BEGONIJU IMATE
Za raskošnu cvatnju prvo treba znati kojoj skupini pripada, jer se iza istog naziva mogu naći biljke vrlo različitog rasta. Vlaknaste begonije, poznate i kao voštane begonije, najčešći su izbor za gredice i ljetne posude. Prepoznaju se po mesnatim, sjajnim listovima i obilju manjih cvjetova u bijeloj, ružičastoj, crvenoj ili nježnim prijelaznim nijansama. Dobre su za one koji žele urednu, kompaktnu biljku koja dugo cvate i ne traži svakodnevno ugađanje.
Gomoljaste begonije su raskošniji tip. Njihovi cvjetovi mogu biti veliki, puni, valoviti ili viseći, pa u tegli izgledaju kao buket. Lijepe su na mjestima gdje imaju svjetla, ali nisu izložene najjačem popodnevnom suncu. Zbog težine cvjetova i stabljika osjetljivije su na lomljenje, pa im više odgovara zaštićeno mjesto poput balkona nego otvoreno mjesto na udaru vjetra. Gomoljaste begonije najbolje uspijevaju u polusjeni, uz redovito, ali umjereno zalijevanje i laganu prihranu, jer previše vode ili gnojiva može dovesti do odbacivanja pupova.
Posebnu skupinu čine lisne begonije, među kojima je najpoznatija kraljevska begonija. Kod njih cvijet nije glavna atrakcija već je njihova vrijednost u listovima koji mogu biti spiralni, naborani, prošarani, baršunasti ili u neobičnim kombinacijama boja. Takve begonije bolje se uklapaju u dom ili zaklonjene dijelove terase, gdje nema jakog sunca ni velikih temperaturnih šokova. Begonia maculata, prepoznatljiva po zelenim listovima s bijelim točkicama i crvenkastom naličju, također se više uzgaja zbog dojmljivog izgleda cijele biljke nego zbog samih cvjetova.
FAKTORI KOJI ODLUČUJU HOĆE LI BUJATI ILI VENUTI
Begonije vole svijetla mjesta, ali to ne znači da ih treba staviti na najjače sunce. Najbolje im odgovara blago jutarnje sunce, filtrirana svjetlost ili polusjena. Na balkonu okrenutom prema istoku mogu biti vrlo zadovoljne, dok ih na južnom i zapadnom položaju treba zaštititi od najžešćeg dijela dana. Prejako sunce može spaliti listove, izblijediti boju i zaustaviti stvaranje novih pupova. Duboka sjena također nije idealna, jer biljka tada može rasti izduženo, s manje cvjetova i slabijim grananjem.
Tlo mora biti rahlo, hranjivo i propusno. Begonija ne voli kada joj je korijen u zbijenoj, mokroj zemlji. U tegli je zato važno imati dobar supstrat za cvjetnice, drenažne rupice i po mogućnosti malo perlita ili drugog materijala koji poboljšava prozračnost. Ako voda nakon zalijevanja ostaje u podlošku, korijen može brzo početi trunuti. Zemlja treba biti ravnomjerno vlažna, ali nikada natopljena, te da biljka ne stoji u tanjuriću punom vode.
Begonija ne želi ni sušu ni blato. Najbolje je prstom provjeriti gornji sloj zemlje i zaliti tek kada se lagano prosuši. U ljetnim vrućinama tegla se može brže isušiti, pa biljku treba pratiti prema stanju zemlje, a ne prema unaprijed određenom rasporedu. Voda se ulijeva uz korijen, bez nepotrebnog močenja listova i cvjetova. Vlažni listovi, slab protok zraka i tople noći mogu stvoriti pogodne uvjete za gljivične probleme.
Begonije u posudama ovise o onome što im vlasnik daje, jer se hranjive tvari u tegli brže potroše nego u vrtnoj zemlji. Za cvjetne begonije korisna je redovita prihrana tijekom sezone rasta. Preporučuje se gnojivo s većim udjelom fosfora od dušika nakon sadnje, jer fosfor potiče stvaranje novih cvjetova, dok se kod begonija koje se uzgajaju zbog lišća može nastaviti s uravnoteženom prihranom. Previše dušika može potaknuti bujno lišće, ali slabiju cvatnju, pa s gnojivom ne treba pretjerivati.
CVATNJA KOJA TRAJE CIJELO LJETO
Raskošna begonija nije rezultat jednog trika, nego zbroja nekoliko navika. Prvo joj treba dobro mjesto, zatim pravilno zalijevanje, a nakon toga redovita njega tijekom cvatnje. Kada biljka počne stvarati cvjetove, poželjno je uklanjati ocvale cvjetove i osušene dijelove. Time se biljka ne troši na stvaranje sjemena, nego energiju usmjerava prema novim pupovima. Kod gomoljastih i visećih begonija taj postupak može napraviti veliku razliku jer biljka izgleda urednije, prozračnije i dulje ostaje u cvatu. Ako se begonija izduži, prorijedi ili izgubi lijep oblik, vrhovi se mogu blago prikratiti. Takvo skraćivanje potiče grananje, pa biljka postaje gušća i kompaktnija. To je korisno kod begonija koje rastu u posudama, jer se na taj način dobije puniji izgled i više mjesta za stvaranje cvjetova. Ne treba raditi grube rezove usred najveće vrućine, već nježno uklanjati ono što je slabo, osušeno ili predugo.
Begonije ne vole zatvorene, zagušljive kutove gdje se vlaga dugo zadržava na listovima. Ako su posađene pregusto, lakše se javljaju bolesti i truljenje. U tegli je bolje ostaviti dovoljno prostora između biljaka nego ih natrpati. Begonija će se tijekom ljeta širiti, a prozračniji raspored pomoći će joj da ostane zdrava.
Na balkonima i terasama posebno treba paziti na toplinu koja se odbija od zida ili betona. Iako je biljka u sjeni, vruć zrak oko nje može je iscrpiti. Ako listovi klonu usred dana, a zemlja nije suha, uzrok može biti toplinski stres, a ne manjak vode. Tada ne treba odmah pojačavati zalijevanje, nego biljku premjestiti na svježije mjesto s boljom zaštitom od žege.
ŠTO KADA LJETO PROĐE
Begonije su osjetljive na hladnoću, pa ih ne treba ostaviti vani kada temperature počnu naglo padati. Vlaknaste i lisne begonije mogu se unijeti u kuću i držati kao sobne biljke na svijetlom mjestu, uz manje zalijevanja nego ljeti. Tijekom zime njihov rast može usporiti, što je normalno. Tada im ne treba puno vode ni jaka prihrana, nego stabilan položaj, svjetlo i zaštita od hladnog propuha.
Gomoljaste begonije ulaze u mirovanje, pa im se pred kraj sezone postupno smanjuje zalijevanje. Kada lišće počne žutjeti i propadati, gomolji se mogu izvaditi, očistiti, prosušiti i spremiti na hladno, tamno i prozračno mjesto bez mraza. Gomoljaste begonije se vade prije prvih mrazova, a suhi gomolji mogu se čuvati u jedva vlažnom supstratu ili pijesku na mjestu zaštićenom od smrzavanja. U proljeće se gomolji ponovno sade u svjež supstrat, ali ne preduboko. Kada se pojave novi izdanci, zalijevanje se postupno pojačava. Tada kreće nova sezona, a dobro sačuvana begonija može ponovno postati jedan od najljepših ukrasa.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....